Aktualno

DR. FRA TOMISLAV PERVAN: ŠTO JE PORCIJUNKULA I SMISAO POTPUNOG OPROSTA? (2)

2. kolovoza slavi se franjevačka svetkovina Gospa od Anđela ili Porcijunkula, a kod nas se posebno časti i slavi u Čakovcu. Toga dana, prema učenju Crkve, vjernici mogu dobiti potpuni oprost. Dr. fra Tomislav Pervan nam u tri nastavka enciklopedijski podsvješćuje sve što o tome treba i valja znati.

Toliko puta, primjerice, slušamo o nepodnošljivu ogovaranju na radnom mjestu. Svi sve ogovaraju, dodaju, domeću, prepričavaju, ponekada se odvija pravi mobbing, zlostavljanje koje graniči sa živčanim slomom ili pak samoubojstvom. Nož zna biti vrlo oštar ali i tup, ali su riječi ponekada oštrije od dvosjekla mača. Ozračje je kontaminirano, onečišćeno, grijehom, poganim jezikom ‘ozračeno’.

Glasine se lako šire i doskora svi znaju sve o svima, svi prepričavaju. Zapravo su to redovito neistine, poluistine, čiste laži ili izmišljotine. Ljudi osjećaju grizodušje nakon toga. Ispovijed može pomoći, ali ostaje ‘otrov’, ‘smrad’ u zraku. Božja milosrdna ljubav prašta grijehe, grli grješnika u sakramentu, grijeh je oprošten, ali to ‘nešto’ ne da mira, treba čišćenja, treba se toga osloboditi.

Kad se osoba vrati na radno mjesto, osjeća da atmosfera na radnom mjestu nije više ista. Posljedice se grijeha osjete i nemoguće je pohvatati konce. Glasina se proširila i svi su uvjereni u istinitost, makar je nerijetko posrijedi obična laž. Osoba trpi zbog ogovaranja ili glasina, svi na svoj način osjećaju posljedice vlastite krivnje, makar grijeh bio i oprošten.

I ona simbolična pokora koju grješnik dobije nakon ispovijedi ima smisla: Čovječe, učini nešto da bi svijet bio makar malo bolji nakon zla koje si svojim grijehom unio u svijet jer je tvojim/mojim grijehom svijet postao lošiji, onečišćeniji. Svaka izgovorena riječ ostaje u prostoru i vremenu, u svemiru!

Oprost o kome je ovdje riječ odnosi se na konkretne posljedice grijeha. Svaki se grijeh u sebi kažnjava, svaki grijeh nosi sa sobom nesretne posljedice. Pogotovo smrtni grijesi. Te posljedice neki nose sa sobom cijeli život, nikako si ne mogu oprostiti grijehe mladosti, makar vjeruju da im je Bog oprostio. Primjerice, neke osobe ne mogu si nikako oprostiti grijeh pobačaja u mladosti. Učinile to iz neznanja i lakoumnosti, a danas nose rane toga grijeha.

Upravo u ovome spomenutom oprostu riječ je o oslobađanju od tih kazna. Kako se to događa? U Crkvi, naime, nitko nije solo igrač, svi zajedno tvorimo Tijelo Kristovo – Crkvu. Pavao o tome zbori u Prvoj Korinćanima kad kaže da, ako se jedan ud raduje, svi se raduju, trpi li jedan ud, svi trpe. Gdje vjernici žive zbilja u zajednici, gdje se ljube i prihvaćaju, tu se to dade opipljivo iskusiti. Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti Kristov zakon poručuje Pavao Galaćanima (6,2).

Radost podijeljena s drugima udvostručuje se, žalost podijeljena s drugima prepolovljuje se. Toliko puta znamo da drugi s nama nose naše boli i strahove jer su i sami prošli kroz slične situacije. Osjećamo pomoć kad je netko uz nas, kad imamo rame za plakanje, za odmor, kad netko s nama hodi, su-hodi na našem križnom životnom putu. Živimo jedni s drugima nerazdvojno povezani, u dobru i zlu. Kao što druge možemo podizati u dobru, plemenitosti i ljubavi, tako svojim zlom znamo povući druge u propast, razoriti ih, iza sebe ostaviti pustoš, ruševine, negativnosti, pa čak i za mnoge buduće naraštaje. Zlo je zarazno, povlači za sobom i druge. Ali, ima onih koji oko sebe šire pozitivnu auru.

Kako se to zbiva? Predočimo sebi: Sagriješili smo, ispovjedili se, čisti smo od grijeha, ali su posljedice grijeha još uvijek negdje u zraku, u svijetu. Htjeli bismo se riješiti toga kroz oprost. Idemo na svetu Misu, molimo na nakanu Sv. Oca, prolazimo kroz sveta vrata svoje crkve i molimo Gospodina za oprost, da nas se Gospodin smiluje i otpusti, da se posljedice grijeha ne sruče na našu glavu. Kako je to moguće?

U svome Vjerovanju ispovijedamo kako vjerujemo u općinstvo svetih. Vjerujemo da u Crkvi ima mnoštvo bezimenih svetaca, muževa i žena, koji danonoćno mole, koji ne ispuštaju krunicu iz ruku, koji Gospodinu uzdižu ruke, Gospodinu su se do kraja posvetili. Ima takvih pojedinaca kojima su uzori i primjeri onaj starac Šimun i proročica Ana iz Hrama. Rekli bismo, ima viška ljubavi u nekih osoba, oni stvaraju zalihe milosti i blago ovdje i na nebesima. Uvjereni smo da oni na stanovit način nose i nas u našemu životu, da njihovo zauzimanje i molitve mogu kompenzirati posljedice naših prijestupa i grijeha. (Nastavlja se)

Zanima nas Tvoje mišljenje!