Vjera

ČAK I ĐAVAO ZAPOČINJE DJELOMIČNOM ISTINOM…

 

 

 

Piše: Dr. Peter Kreeft

 

Vjera, ljubav i radost idu zajedno. I svaki drugi kršćanin koji je ikada živio, susreo se s tom istom stvari u vlastitu iskustvu može to posvjedočiti. Čak i đavao mora započeti s dijelom istine, da bi onda sve iskrivio u laž.

++++++

Svi poznajemo ljude koji su hladni, sumnjičavi, nepovjerljivi, nesposobni odreći se grčevitog straha. Ti su ljudi uistinu jadni i bijedni. Ne nalaze radost, jer nisu u stanju imati vjere, pouzdati se. Za ljubav je potrebna vjera, dok je ljubav potrebna za radost. Vjera, ljubav i radost, idu zajedno. Svaki puta kada sam Bogu rekao „da“ za nešto što se, makar i u najmanjoj mjeri, doticalo cjeline moje duše; svaki puta kada nisam samo rekao: „Budi volja tvoja“, već sam to zaista i mislio, uzljubio to, čeznuo za time  redovito sam u tome trenutku pronašao radost i mir. Štoviše, točno do one mjere do koje sam to rekao i mislio, pronašao sam radost. Vjera, ljubav i radost idu zajedno.

I svaki drugi kršćanin koji je ikada živio, susreo se s tom istom stvari u vlastitu iskustvu može to posvjedočiti. Posrijedi je pokus koji je ponavljan nebrojeno puta, uvijek s istim ishodom. Neupitan je poput sile teže. Zvuči predobro da bi bilo istinito?! Zvuči poput pobožna pretjerivanja, „ribičke priče“? Trenutačna radost? Sve što trebate učiniti jest predati se Bogu? U čemu je kvaka? Ona uistinu postoji, i to velika, iako jednostavna: morate to zaista učiniti, a ne samo o tome razmišljati. Učiniti to u dokraja zahtijeva nešto što nam nije baš nimalo drago: umiranje. Ne smrt tijela. Tijelo ne predstavlja nikakvu prepreku. Ego je prepreka. Samovolja je prepreka. Bojimo se napuštanja nadzora još i više no što se bojimo predavanja svoga tijela smrti – iako je ego – ono što Sv. Pavao nazivlje „starim čovjekom“ u nama, ili Adamom u nama, izvor svih naših nevolja. To se staro ja, naime, prodalo đavlu. Ono je njegov mikrofon. Sjedi tu iza naših ušiju i priča. Kad se želimo predati Bogu, smjesta nam šapće: „Pazi! Nemoj! Ne približavaj mu se previše. On je opasan. Štoviše, ubojica je.“ To je donekle čak i istina. Čak i đavao mora započeti s dijelom istine, da bi onda sve iskrivio u laž. Istina je, Bog ubija. Ako mu dopustiš, usmrtit će tvoje staro, sebično, nesretno, bijedno, nepovjerljivo, ljubavi nesklono ja, koje se k svemu tome još i dosađuje. No, učinit će to samo ako ti to želiš, kao i samo do one mjere do koje želiš. Bog je pravi gospodin. Nikada neće tvoju dušu uzeti na silu, već će joj se samo udvarati. Kada to učini, shvatit ćeš jedan od razloga zbog kojih je spolnost tako drugačija, tako posebna, tako sveta: ona je slika toga neba, konačnog smisla, sudbine i svrhe tvoga života.

Čak je i najmanji predokus raja, što ga svi možemo doživjeti ovdje na zemlji predajući se Bogu, daleko radosniji od najviše ekstaze što je spolnost može pružiti, baš kao što je biti u društvu voljene osobe daleko radosnije negoli samo gledati njenu sliku. Ovo ili vjerujete, ili ne. Ako vjerujete, učinite to! Ako pak ne vjerujete, makar pokušajte. Svidjet će vam se.

1 Comment

  1. Blaženi Petar Faber je govorio da đavao ne uvodi u napast uvijek putem laži. U temelju napasti može postojati neka istina, ali doživljena u zlom duhu. Mnoge se ideologije čine kao plod neke istine, a u stvari su plod zlog duha. Stoga ideologija uvijek treba biti prosuđivana, ne zbog svojega sadržaja, već zbog duha koji je podržava, koji upravo nije Duh istine.

Zanima nas Tvoje mišljenje!