Naš izbor

NAJNEOBIČNIJA CRKVA NA SVIJETU

Piše: Marijan Jelenić

 

Na najvišoj je točci visoki željezni križ. Zapravo, križ osovljen na najneobičnijoj crkvi na svijetu. U živoj je stijeni ispod njega izdubljena kapela u čast Majke Božje „Kraljice Dolomita“.

*****

Između Belluna i Torina u predivnom nizu Dolomita najviši i među najljepšima je vijenac Marmolada. Ime je prema nekima od „marmor“ – mramor, prema drugima indoeuropskog korijena „marmar“ – sjajan. Najviši je vrh Ponte Rocca 3342 m. Prvi ga je 1862. osvojio Paul Grohmann, a nakon njega mnogi su svjetski alpinisti pronalazili sve izazovnije prilaze.

Od šezdesetih godina prošlog stoljeća ljudski je um ondje počeo planirati suvremeni turizam i gradititi uspinjače. Danas tu između tri željezna „hotela“ prometuju tri ogromne uspinjače kapaciteta pedesetak tak ljudi i uzvoze do tri kote razne visine. Dojmljivo je biti u uspinjači nad provalijom dubokoj stotine metara. Na moje pitanje događaju li se nesreće, mladi tehničar i upravljač kabinom, odlučno odgovara: „Nikada!“ Za pristajanja na kotama ima se djelomice osjećaj sudara, ali je pristajanje sigurno, mekano i ugodno.

Sve su te silne tone željeza nanijete na planinu helikopterima. Čak i gusjeničar za ravnanje skijaške staze. Dok je ispod planine sve zeleno i u cvijeću, za tridesetak minuta uspinjanja stiže se na vrhunce pod vječnim ledom i snijegom. Tu je i jedna od najljepših skijaških staza na svijetu, duga 12 km.

Pogled je veličanstven. Neki svećenik reče: „Tu se uopće ne osjećaju napasti. Ako ima neki put kojim duša odlazi u nebo, onda je to taj.“ A naš je akademik botaničar iz Zagreba uskliknuo: „To je najljepše što sam u životu vidio.“ Na vrhunce se uspinju tisuće turista. Zimi idu na skijanje, a za sparnog ljeta u potragu za svježinom. U tom se kraju na sve strane vide uspinjače svih veličina kuda se u potrazi za odmorom i mirom kreću brojni turisti. Čovjek je nekad oporu prirodu pokorio u svoju dobru saveznicu.

Na najvišoj je točci visoki željezni križ. Zapravo, križ osovljen na najneobičnijoj crkvi na svijetu. U živoj je stijeni ispod njega izdubljena kapela u čast Majke Božje – Kraljice Dolomita. U njoj dominira Gospin kip nadnaravne veličine okićen živim cvijećem i zapaljenim lučicama.

Na 33. dan svojeg pontifikata na toj je točci, spominjući se svojeg prethodnika Ivana Pavla I. rođenog u tom kraju, boravio i molio Angelus Ivan Pavao II., zaljubljenik u snijeg i planine. Tada je blagoslovio kapelu, to sveukupno čovjekovo tehničko remek djelo i kip šaljući otuda svoju poruku svijetu.

Tom je zgodom uz ostalo, citirajući psalam rekao: „Uzdižem svoj pogled k brdima odakle mi dolazi pomoć. … Moderni čovjek treba podignuti i uzdići visoko svoj pogled jer sve više osjeća opasnost od posvemašnjeg vezivanja uz ovu Zemlju. I toliko se lakše uzdiže pogled gore koliko se pogled češće susreće sa slatkom Majkom koja je jednostavnost i ljubav, ponizna službenica Gospodnja.

Ostavimo ovaj kip, kip Majke Božje ovdje u ovom vijencu planina da odavde grli čitavu Italiju. Da motri sve ljude koji iz čitavog svijeta prema Njoj upiru svoj pogled. Bio vam svima ovo dan blagoslova i milosti!“

Ovaj je predivan „hram prirode“ zajedno s kapelom i kipom „Kraljice Dolomita“ zaštićeno dobro čovječanstva zavedeno u Unescov Registar.

Iako se u ovom mjesecu svibnju po našim crkvama susrećemo s likom Majke Božje, tkogod može neka pohodi i „Kraljicu Dolomita!“ Ti prizori ostaju neizbrisivi u sjećanju.

Zanima nas Tvoje mišljenje!