Vjera

DR. FRA TOMISLAV PERVAN: USKRS – TRIJUMF BOŽJEGA MILOSRĐA

Uskrs je obrat, prevrat, i od toga iskustva čovjek mopra svakodnevno tkati, ‘slovkati’, nanovo iščitavati, slagati svoju životnu abecedu, stavljati prioritete, nazivati stvari stalno novim imenima, pitati se: Što je to vrijeme? Što je vječnost? Što je ovaj svijet? Tko je Bog? Tko sam to ja? Tko sam ja u ovome vremenu, što će od mene biti itd.

Onima koji ne vjeruju možemo samo reći što se dogodilo sa svjedocima koji su godinama bili s Isusom u Galileji, dopratili ga u Jeruzalem, i onda ga sramotno napustili, pobjegli kad je ‘zagustilo’. Dali petama vjetra. Umire Nazarećanin među dva razbojnika na križu, a da nije bilo one dvojice plemenitih ljudi, Josipa iz Arimateje i Nikodema, vjerojatno bi završilo njegovo mrtvo tijelo negdje u kakvoj rupetini ili škripini, ili bi ga razderali psi ili divlje zvijeri. Toliko o onima koji su bili s njime godinama, onima koje je on nazvao ‘prijateljima’. To govori o njihovoj nepouzdanosti, nevjeri, izdaji, bijegu, ali i bijedi te kukavičluku.

I najednom, nakon one subote po smaknuću na Golgoti te nedjeljnoga jutra sve se u njima mijenja. Dobivaju novi identitet. Nisu to više preplašenici, postaju neustrašivi svjedoci, ne boje se vrhovništava ni vlasti. Kako je nastupila ta promjena? Tako naglo, iznenada? Tko je odlučni čimbenik? Vidimo jasni usjek, prije i poslije. Dogodila se preobrazba, promjena, metamorfoza, nešto neočekivano, zbog čega su svi odreda otišli u smrt. Isus, Raspeti, ukazao im se. Vidjeli su ga živa, s njima je komunicirao.

Upravo je vjera u uskrsnuće bila pogonsko pero za cjelokupni razvitak i napredak kulture i civilizacije na svim poljima čovjekove djelatnosti. Smrt nije više razdjelnica nego je uskrsli Isus Krist poveznica života i vječnosti. Ali, ponavljam, vjera je dar koji treba od Boga izmoliti.

Veliki znalac čovjekov duše i duha, filozof i teolog, pedagog i liturgičar, Romano Guardini, prije otprilike stotinu godina izrekao je misao kako se Crkva rađa u dušama i srcima. Crkva kao zajednica i zajedništvo. To nikada ne smijemo ispustiti iz zrenika. Čovjek ne mora svojim silama ‘napipavati’ božanstvo, kad mu Bog sam dolazi da ga spasi. Treba samo prihvatiti ruku koja nam je ispružena u Isusu Kristu.

Isus je uskrsnućem trijumfirao nad smrću i neprijateljima, ali ne osvetnički, nego ponizno. Nije ponizio svoje ubojice, nego šalje apostole da budu glasnici i posrednici milosrđa. Prvi čin Uskrsloga u Ivanovu Evanđelju jest udahnjivanje, inspiracija Duha Svetoga te ovlast praštati grijehe. Velebni pashalni himan Exultet doslovno je nadahnut Duhom Božjim: O felix culpa, quae talem ac tantum meruit habere Redemptorem! O sretna li grijeha koji je zavrijedio tolika i takva Otkupitelja! Bog Otac odgovara na najveći grijeh – stravično ubojstvo svoga Sina – najvećim činom milosrđa! Isus je predan za opačine naše, a uskrišen radi našega opravdanja (usp. Rim 4,25).

Uskrs je ponovno pobjeda ljubavi i milosrđa. Uskrs je ‘škola milosrđa’ u kojoj smo pozvani pomiriti se, neprijateljima oprostiti. U Beethovenovoj Devetoj simfoniji imamo Odu radosti i poziv da se milijuni u kolu zagrle. Tu se opijeva ljudski san, ljudi sanjaju o radosti i miru. Uskrsna radost je ozbiljenje te radosti o kojoj pjesnici pjevaju, koja nam se nudi. Kristovo je uskrsnuće zbilja trijumf Božjega milosrđa.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!