Mala škola demokršćanstva

TRI KNJIGE PROTIV VJERSKE NEPISMENOSTI

Što nam valja činiti da ostanemo zdravi i čitavi u kotlu informacija koje prebrzo pljušte sa svih strana i izbjeći sablasni mentalitet površnosti koji nam se nameće. Nema spasa u inflaciji riječi i ideja. Znakovi vremena mogu se iščitati isključivo u vjeri u Krista Spasitelja i Kralja svega svijeta. Ipak, vjersko neznanje je golemo. Što je nužno pročitati svakom vjerniku?

***********

Od Drugog Vatikanskog sabora započeo je poticajan govor o laicima i njihovoj ulozi. Kroz mnoge dokumente tepano im je da su budućnost Crkve, kao u prva kršćanska vremena. Nažalost, posljednjih godina trnu rasprave i zanos. Tzv. laikat ne ostvaruje jači utjecaj u Crkvi, a još je slabiji u društvenom životu gdje se utvrđuje razvojna strategija i imenuju njezini nositelji. Za takvo stanje možemo „okriviti“ dvije zainteresirane „adrese“. Jednu sažalnicu možemo uputiti vodstvu naše Crkve, jer nije ušlo u razborit dijalog s laicima. Različita vijeća i komisije nikako ne uspijevaju otpetljati taj zapetljani laički čvor. Druga protestno pismo možemo uputiti sami sebi – tzv. laicima. Uvijek na početku kritiziramo Crkvu, kao i ja danas, ali to nije neki veliki problem. Nikoga zbog toga neće zaboljeti srce, a vjerojatno ni duša. Crkva je u našim promišljanjima kao imaginarna vreća za udaranje, gdje istresamo svoj bijes i vlastitu nedosljednost. Teško se suočavamo s vlastitom istinom i zadaćama. Naravno, mogli bismo danima o laikatu, ali previše je toga teoretski dobro obrađeno, ali nije provedeno u život. Nama danas, kao i uvijek, treba implementacija vjere barem u vlastitoj obitelji, pa makar u sebi nosili tihi očaj što pred nas stavljaju zidove i priječe nam pristup punokrvnom životu Crkve, kao Mističnom Tijelu Kristovu.

Ispravna (makar manjkava) alternativa i jedini učinkovit način jest da se – kad ne možemo bolje i potpunije – pozabavimo sami sobom i svojom vjerom, jer kao vjernici kroz krštenje i sakrament ženidbe pozvani smo na samostalno razvijanje ideja kako živjeti vjeru u okolnostima suvremenog svijeta. Zapravo, roditelji su uvijek najodgovorniji za vjersko poučavanje svoje djece. Na nama je stvoriti plan i program koji valja provesti, a onda će i naš tzv. laikat ojačati, makar mu svjesno i nesvjesno potresali i izmicali tri ćoška. Valja nam shvatiti da se time neće brinuti ni župnik ni biskup, jer imaju mnoštvo problema koje nadilazi njihove mogućnosti. Pred nas je ponovo stavljeno pitanje iz ponovljenog zakona, izbor između života i smrti. Razumljivije rečeno: prihvati što imaš ako želiš, a ako ne želiš – opet mirna Bosna!

U Katekizmu Katoličke crkve stoji da obiteljska kateheza obaveza katoličkih roditelja i da ima prednost pred svim ostalim oblicima vjerskog poučavanja. Svaka obitelj to mora činiti, na svoj način, ali tako da ne bude suprotna i župnoj katehezi. Danas se događaju i zabrinjavajuće stvari pa sve češće roditelji moraju proučavati pouke i poruke profesionalnih kateheta. No, u tome nikada ne bi smjelo biti zlobe i pretjeranog čistunstva, ali stoji ona narodna „čist račun, duga ljubav!“ Pouke mogu biti različite, a ona obiteljska mora nadoknaditi, eventualne pogrešne i sumnjive zaključke. Također, slično se događa i u školama. Ponekad roditelji imaju i opravdanih primjedbi na rad pojedinih vjeroučitelja. Stoga, danas u ovoj velikoj konfuziji nauka i mišljenja, osobiti u svakodnevnoj internetskoj ponudi, valja nam definirati stožerne vodiče koji će nam pomoći da osobno i obiteljski ne zalutamo.

Preduvjet svega je prakticirati zajedničku obiteljsku molitvu. Poznati isusovac dr. Ivan Fuček savjetuje: „Trudite se da molitva ima točno određeno  mjesto i vrijeme, kad sve utihne, kad se televizor i kompjutor utrnu, kad se smire sve dnevne utrke… Tada se može zapaliti i svijeća. Neka netko od mladih pročita koju perikopu (odlomak) Svetoga pisma – bio izabran ili slučajno otvoren. Poslije toga može biti nekoliko trenutaka tišine i razmišljanja nad pročitanim, a onda neka svaki član kaže svoje iskustvo koje doživljava, da izrekne i svoju molitvu. Na takav način, koji, po sebi ne zahtijeva mnogo truda, nego očekuje neku bolju organiziranost vremena i mrvu dobre volje, možemo izvanredno katehizirati vlastitu obitelj, u čemu bi prednjačili roditelji, a onda evangelizirati okolinu.“

Sljedeći korak je borba protiv vjerskog neznanja i krivih stavova. „Zapadna su društva stvorila kršćansku kulturu, a sada ne znaju ni za Kristovu nazočnost niti poznaju temelje vjere. Jednostavno prevladava nezamisliva i dramatična vjerska nepismenost.“, pojašnjava pročelnik Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju nadbiskup Rino Fisichella. Slažemo se uz komentar da ništa bolje nije ni kod nas. Stoga, i klerici i laici imaju zadaću borbu protiv vjerske nepismenosti. U toj borbi mogu nam pomoći ove tri knjige koje bi svaki član obitelji, tj. svaki kršćanin trebao pročitati.

Prva knjiga – Biblija

Drugi vatikanski koncil je prije 50 godina pozvao sve vjernike da čitaju Sveto pismo: “Vjernici dakle, neka rado pristupaju samom svetom tekstu, bilo svetim bogoslužjem posve ispunjeni božanskim riječima bilo pobožnim čitanjem ili također putem ustanova i drugih za tu stvar prikladnih pomagala, koja se u naše vrijeme uz odobrenje i na poticaj crkvenih pastira posvuda hvalevrijedno šire. I neka imaju na umu da molitva mora pratiti čitanje Svetoga pisma da bi ono postalo razgovorom između Boga i čovjeka; jer »kad molimo, mi ga oslovljavamo; kad božanske izreke čitamo, mi ga slušamo«.” (DV 25)

Papa Benedikt XVI. je 2008.u pobudnici Verbum Domini – Riječ Gospodnja naglasio: “Molitveni pristup Svetom pismu je temeljni element ili sastavnica duhovnog života svakog vjernika.” (VD 86)

 

 

 

Druga knjiga  – Katekizam Katoličke Crkve

U Katekizmu je sva vjera, sav moral, sva duhovna nauka, potrebni zrelom odraslom katoliku. Obično dobar broj vjernika se zaustavi samo na onim znanjima koja su primili kao djeca za vrijeme vjeronauka. To nije dovoljno, to je priličilo njihovoj mladenačkoj dobi, ali čovjek se razvija i mora stalno dopunjati svoje znanje te ga obnavljati i produbljivati i na području vjere. U tom produbljivanju vjere vrlo je važan Katekizam. Katekizam vrlo ozbiljna knjiga koju trebaju pročitati svi vjernici. Katekizam je posebno namijenjen onima koji poučavaju: biskupima, svećenicima, redovnicima, vjeroučiteljima i katoličkim roditeljima, a oni imaju zadaću to prenositi, osobito djeci i mladima, na njima razumljiv i pristupačan način.

 

 

 

 

Treća knjigaDokumenti Drugoga vatikanskoga sabora

U njima je nevjerojatno bogato blago, koje su stvarale tisuće stručnjaka. Nažalost, ono je danas mnogima nepoznato i izgleda kao neka činjenica iz daleke povijesti¸a ti su dokumenti jednako suvremeni danas kao i prije 50 godina. Bitno ih je pročitati da bismo znali braniti svoju vjeru. Bl. Ivan Pavao II. je rekao da je to „kompas kojeg je Božja providnost dala Crkvi 20. stoljeća da bi kročila u 21. Stoljeće“. Papa Benedikt puno je puta naglasio važnost Drugoga vatikanskog sabora i njegovih dokumenata te dao smjernice kako treba ispravno tumačiti ovaj sabor i dokumente. I papa Franjo nastoji sačuvati objektivan stav i pristup Drugom vatikanskom saboru i dokumentima kako bi se očuvalo ono što su doista sinodalni oci, vođeni Duhom Svetim, htjeli poručiti Crkvi našega vremena.

Valja nam čitati i iščitavati ove knjige, pa tako mijenjati srce i otvarati se Božjoj volji i naumu. To je naša hrvatska katolička perspektiva, ali i perspektiva svih naroda svijeta. (L)

Zanima nas Tvoje mišljenje!