Vjera

FRANO PRCELA: ŽIVOT S PEPELOM PEPELNICE

Piše: Frano Prcela, O. P.

 

 

Korizmeno vrijeme započinje sa zahtjevom na preokret: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“. Taj Isusov poziv na početku korizmenog vremena nipošto ne znači u prvom redu: trapite vaša tijela, prinosite žrtve za vaše grijehe ili činite pokore! Ili pak idite u crkvu, budite još pobožniji: više misa, više krunica ili uopće još više molitve! Obraćenje na koje smo pozvani u korizmeno vrijeme jest poziv na novi put, čak što više u doslovnom smislu riječi to je poziv na novi život.

Naime, korizma nije uopće nešto isključivo pod predznakom neke oskudnosti, manjkavosti ili odsutnosti veselja. Koirzma jest i može biti posvema pozitivno djelo. To je proces oslobađanja, bistrenja pogleda. Te ne znači živjeti u bijedi pokraj kruha i vode, niti jedva imati krov nad glavom. Naime, nikada u Crkvi post nije  bio cilj za sebe. Post je sredstvo za postizavanje nekog cilja, tj. određenim vježbama tijela omogućiti duhu da postane budniji.

Zapravo Isus Radosnom viješću želi dokinuti formaliziranu religioznost i ponašanje po protokolu, život bez obzira. Isus nije htio stvoriti novu religiju, nego omogućiti „rađanje“ novog čovjeka.

Stoga, prva pretpostavka za uspješan korizmeni hod jest upravo svjesno življenje. A svjesno živjeti znači zahvalno živjeti. Svjesnost o našoj obdarenosti, vremenom i ljudima, sposobnostima i darovima, onim osobnim, svijeta i ljudi oko nas. Kad izgubimo tu svijest, raste opasnost da izgubimo mjeru života i u konačnici da izgubimo život.

Svjesno živjeti znači također razvijati kritičan pogled prema onom što jesmo i što želimo biti. To bi bio već uspješan okvir za naš hod u korizmi: živjeti svjesno, zahvalno i kritički – kreativna kritičnost u živom odnosu s Bogom.

Stoga je Pepelnica povlašten dan posvješćivanja našega života u vremenu, upozorenje na prolaznost života. No, biti stvoren za kršćanina ujedno znači i njegov poziv na izgradnju svijeta u kojem živimo, dakle osobno nadovezivanje na Božje stvarateljsko djelo, naša nadogradnja u „sustvaranju svijet“. Na taj način smo svi mi pozvani biti „sukreatori” svijeta u kojem živimo.

Međutim svako naše djelo pak ne doprinosi izgradnji svijeta. Pepelnica nas stoga posebno poziva na autentično življenje. To kršćansko umijeće autentičnog življenja nije nikakav ukras. Od nas se zapravo traži „skidanje maske“ dopadljivosti, drugim riječima rečeno to bi mogla biti aktivna čežnja za življenom dubinom života.

I tko sebe tako unosi u susrete s ljudima i nesebično dijeli od svojih darova i oplemenjenih obdarenosti taj priopćava sebe. Priopćenje sebe, tj. svog iskustva života bez okolišanja i kalkuliranja jest upravo umjetnost.  Svaka takva umjetnost, za razliku od umijeća, jest naviještanje koje je u konačnici svjedočenje. A svako istinsko svjedočenje jest tek onda svjedočenje ako je služenje svijetu – upravo kroz samospoznaju vjernosti vlastitoj vjeri i vjernosti vlastitim sumnjama, životnim pitanjima i pitanjima života koja nas ne ostavljaju ravnodušnima, nego nas potiču na kreativni nemir, što je početak transcendentnoga iskustva, osobnog iskustva Boga.

A svi mi imamo mogućnost biti dionicima tog dara božanskog dodira – preduvjet je otvorenost, računati s Bogom u svom životu.. Jer tko daje da mu se stavi znamen križa na čelo ujedno podastire želju za obnovom, za novim životom.

40 godina je izraelski narod išao kroz pustinju.

40 dana je Isus bio u pustinji — u pokori i molitvi samoće.

Nakon hoda kroz pustinju izraelski narod dolazi u obećanu zemlju.

Nakon 40 dana pustinje Isus započinje svoje javno djelovanje.

Kako ću ja izgledati nakon korizmenog vremena?

Gdje ću stići? Gdje aktivnom zauzetošću želim doći, tu ću izgleda i stići. Nema prečica, i nema ulaznice (pa ni one u vrijeme korizme!) po sniženoj cijeni… Stoga, nema smisla zazivati loša vremena i tugovati nad tamom društvene, političke, privredne ili obiteljske situacije, to jest odgađati hoditi svoj put i slagati note svoje vlastite životne pjesme.

Pepelnica oskudan i pomalo siv dan. Palmine grančice prošle Cvjetnice pepeo ovogodišnje Pepelnice. Križ od pepela na čelo nacrtan. Dan podsjećanja na vlastitu prolaznost. Dan poziva na obraćenje. Novi početak, početak puta koji je pred nama, koji vodi kroz pustinju istinskog života. Vraćanje sebi i traženje sebe. Put sabranja. Pepelnica jest povlašteni dan sabranja. Križ od pepela – znak, oznaka i biljeg. Znak na čelu usmjeren je i na razmišljanje. Da, korizma počinje i u razmišljanju. Pepelnica nas poziva da se usredotočimo na bitno. Križu Pepelnice dati da prodre i do razuma i duha. To je poziv da prihvatimo svoj život kako bismo ga u svjetlu križa obnovili. Križ nije samo i jedino opomena, on je smjer i orijentacija.

Bog se dao na 40-dnevni put. Išao nam je i ide nam ususret, tako susretljivo i prije svih naših napora. Da, on sam je Put. Otvara nam nove mogućnosti i daruje nam novi život. Stoga na početku korizme recimo jedni drugima a i sami sebi: Ovakav kakav jesam pozdravljam onog sebe kakav bih mogao, kakav bi trebao biti!

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!