NAŠ IZBOR

DAVOR IVO STIER: KLOPKA NIJE NOVA! ČUVAJMO MOSTOVE ZAJEDNIŠTVA!

Govor saborskog zastupnika Davora Ive Stiera na predstavljanju knjige Milovani – za vjeru i narod (Pula, 20. veljače)

 

Dame i gospodo, velečasna gospodo, preuzvišeni oče Biskupe!

Izuzetno sam počašćen pozivom na predstavljanje knjige Mate Krajine o Milovanima. Možda je neobičano da ovom prigodom riječ održi saborski zastupnik, i to zastupnik koji nije izabran u ovoj izbornoj jedinici niti potječe iz Istre. Tim veća je čast koju mi ukazujete ovim pozivom. Međutim, nije danas o tim častima riječ. Smatram da se nešto puno važnije i puno veće treba poručiti ovom prigodom. Dobar poticaj za jedno šire promišljanje je ova knjiga i njezin značaj, romansirana priča koja obuhvaća život i rad Milovana, od Antuna Milovana, hrvatskog narodnjaka koji se među prvima suprotstavljao fašizmu, a kasnije bio žrtva komunizma, do Miroslava, Vjekoslava, Dragutina, Ljubice i, naravno, Ivana Milovana, porečko – pulskog biskupa u miru.

Međutim, moram istaknuti činjenicu da ova knjiga ukazuje na jedan duboki, nedovoljno istražen izvor inspiracija za Hrvate, ne samo u Istri već diljem domovine, i za one rasute po svijetu, štoviše – za sve ljubitelje i štovatelje slobode. Ta je sloboda dugo bila uskraćena našem hrvatskom narodu, na specifičan  način ovdje u Istri, ali je njen plamen gorio u srcima naših ljudi i u najtežim okolnostima zahvaljujući prvenstveno dobrim pastirima, koji su od Dobrile do danas bili i ostali uz narod. Ova knjiga svjedoči i o tome. I zato nas potiče na razmišljanje, i na djelovanje.

Našem narodu i danas se nude koncepti neslobode, ideologije koje negiraju ljudsko dostojanstvo ili pak kompleksi koji ubijaju samopoštovanje. Pravi odgovor na te izazove i provokacije je ovdje u Istri, i to je odgovor koji vrijedi ne samo za ovu krasnu zemlju već je inspiracija i putokaz za cijelu Hrvatsku.

Dame i gospodo,

iz niza razloga, domaćih i međunarodnih, ponovno se aktualiziraju i potenciraju ideološki rascjepi unutar hrvatskog naroda koji ga dijele i paraliziraju. Razbijaju se mostovi unutarhrvatskog pomirenja koji su uspostavljeni u doba nacionalne emancipacije i bez kojih ne bi bilo niti pobjede u Domovinskom ratu.

Klopka nije nova. Državotvorna misao, ona koja se nikad nije pomirila sa sentencom da će se prije promijeniti tok Save nego što će Hrvatska biti neovisna država, pokušava se ponovno vezivati za propalu Pavelićevu diktaturu i njenu simboliku. Posebno je štetno kada se mlađim generacijama prikazuje vezivanje za tu simboliku kao svojevrsni bunt prema etabliranom sustavu. Osim što je to krivo s etičkog aspekta, to je i velika politička pogreška. Takav je bunt, takvo vezivanje za tu simboliku unaprijed je osuđen na propast, a služi zapravo za legitimaciju onih koji napadaju sam koncept hrvatske države.

Umjesto da zakoračimo puni samopouzdanja u 21. stoljeće, zaustavljaju nas okovi prošlosti i ideološki prijepori zbog kojih nismo bili zreli stvoriti neovisnu državu puno ranije. I u tom procesu se mostovi narodne pomirbe urušavaju, ideološki rascjepi produbljuju, a institucije Republike Hrvatske upražnjavaju od potrebnog demokratskog i republikanskog sadržaja.

Kako svemu tome stati na kraj? Odgovor je ovdje, u Istri, u onom putu koji je trasirao Božo Milanović, u onome što ćemo nazvati kršćanskim antifašizmom. Ne moram vama objasniti kako se Božo Milanović suprotstavio fašističkom okupatoru, niti kakvu je presudnu ulogu odigrao u sjedinjenju Istre matici Hrvatskoj. Ne, ne moram to ovdje posebno naglasiti. Vi ovdje to živite. Vama se želim samo pokloniti i zahvaliti što ste domovini dali takve sinove.

Inspirirani evanđeoskom porukom, oni su bili uz svoj narod, opredijelili se za slobodu, borili su se protiv fašizma, a ostali su vjerni idealima slobode i onda kada je te ideale kasnije gazio komunistički režim. To je hrvatski i kršćanski antifašizam, iznjedren u Istri, a koji Hrvate spaja sa zapadnom civilizacijom, sa slobodnim i demokratskim zemljama Zapada koje su u Drugom svjetskom ratu porazile fašizam i nacionalsocijalizam, a onda afirmirale demokraciju.

Upravo takav hrvatski i kršćanski antifašizam je danas potrebno osvijestiti i javno afirmirati, kako bi se razbio i konačno prekinuo gubitnički krug mržnje započet u građanskom ratu između nacionalista i komunista prije 78 godina. Posebice mladi Hrvati koji doista žele slijediti Isusov nauk ne mogu iskazivati svoje domoljublje i državotvornost, pa niti antikomunizam, vezujući se, izravno ili neizravno, za Pavelićevu diktaturu i ideologiju koja negira dignitet ljudske osobe. To nije ispravan put, niti iz moralnih niti iz političkih razloga. To bi bio put kojim bi se samo ugrožavale i oslabile državotvorne pozicije. To je put kojim bi se Hrvatska pretvorila u laku metu za sve one koji je žele blatiti.

No, zato nas hrvatski i kršćanski antifašizam, a to jest demokratski antifašizam, po uzoru na Božu Milanovića,na Antuna Milovana, može doista dovesti do cilja, razbiti stare okove mržnje i omogućiti u hrvatskoj državi društveni sklad i prosperitet. Da ne bi bilo ovdje naivnih očekivanja. Isticanje kršćanskog antifašizma neće biti dobro primljeno od onih koji žive od mržnje, koji ne mogu pojmiti da hrvatski katolici dižu zastavu antifašizma, a da se pritom nisu odrekli niti vjere niti hrvatske državotvorne misli. Kako onda očekivati društveni sklad, kad napadi i optuživanja neće prestati? Da, napada će biti i protiv kršćanskog antifašizma. Ali ti napadi će samo delegitimirati one koji ih izvedu.

Današnji međunarodni poredak jest stvoren od strane saveznika, 1945., na ruševinama fašizma i nacionalsocijalizma. Kasnije je došlo do Hladnog rata među tim istim saveznicima, s jedne strane demokratske zemlje, s druge komunistički režimi. Kasniji je pad Berlinskog zida označio kraj komunističkih diktatura, i kraj višenacionalnih komunističkih tvorevina, pa tako i Jugoslavije.

Danas se svijet opet mijenja. Kakav će to novi svijet točno biti? Ne znamo i ne možemo s preciznošću znati, ali znamo da ne smijemo dozvoliti da se Hrvatska nađe na strani snaga koje guše slobodu, sužavaju demokraciju u puku formu izbornih ciklusa, pretvaraju republiku u posjed manjine privilegiranih. Upravo zbog toga treba afirmirati tradiciju hrvatskog i kršćanskog antifašizma.

Zakoračimo u 21. stoljeće s jasnim idealom neovisne hrvatske države u kojoj će se njegovati sloboda, demokracija i poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe. To su vrijednosti na kojima je stvorena moderna Hrvatska, u Domovinskom ratu.

Tim mislima, želim na kraju čestitati autoru Mati Krajini na ovom djelu, koji će čitateljima približiti bogatu ostavštinu Milovana, pod geslom “za vjeru i narod”.

 

 

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!