Aktualno

JE LI PREVIŠE SKRŠTENIH RUKU I NEHAJA?

Predmet i subjekt našeg prosuđivanja moramo postati mi sami i stanje naših duša. A to katkad traži i tvrde riječi, jer od pasivnosti i svakojakih dodvoravanja koristi nema. Sazrelo je vrijeme za postavljanje ozbiljnijih pitanja i onima koji među nama odlučuju, onima koji drže časna prijestolja i različite zajedničke riznice. Previše je skrštenih ruku i nehaja za dobrobit duša i narodne budućnosti. Dovoljan je samo jedan površan pogled da se s zebnjom može ustvrditi kako nam je i tzv. laikat spao na niske grane. Više zapravo o njemu kao važnom čimbeniku nitko ozbiljno niti ne govori. Nameće se pitanje: s kakvim to planovima mislimo u sljedeća desetljeća. Izgledamo li zapušteno kao pruga od Moravica do Rijeke, uz koju i ono što visi čeka da otpadne?

Valja sve to oplakati zajedno sa «starim dobrim vremenima» i poduzeti novi zamah u skladu s novim okolnostima i vremenima. Valja otvoriti prozor, umjesto da se sve okolo plaši kako će „oboljeti“ od propuha. (L)

 

1 Comment

  1. Ne znam tko je ovo napisao! Dobro sročeno! Urednik? Jacques Leclerq, u knjizi „Kršćani u svijetu“ je još prije Drugog vatikanskog sabora dao vrlo upozoravajuće razmišljanje: „Laici, članovi Crkve, moraju preoblikovati svijet, a to će učiniti samo ako su istinski kršćani. Jedna od fundamentalnih tragedija kršćanstva, kako se je razvijalo u povijesti, jest činjenica da laici nisu obavili svoj zadatak …“. No, Leclerq dodaje da svećenici nisu obavili svoj posao da djeluju i osposobe laike. Može li Katolička crkva djelovati u svojoj potpunosti koju je odredio Krist, ako je sve prepušteno njenim članovima koji predstavljaju tek 0,04 % svih vjernih ako je 99,96 % članova, uglavnom, pasivno. Laici su, kaže Papa, nešto više od pasivnih primatelja vjere, oni su također apostoli! „Svjetovna narav vjernika laika ne smije se dakle definirati samo u sociološkom nego nadasve u teološkom smislu … Iako se evanđeoske slike o soli, svjetlu i kvascu odnose bez razlike na sve Isusove učenike, posebno su primjenjive na vjernike laike …“. Što kao katolici stvarno mislimo o karakteru i potencijalu koji čini 99,96 % pripadnika Crkve? Vide li se, laici u Hrvatskoj, kao pomazana sila u svojoj otkupiteljskoj misiji, dakle, ne samo kao učenici, već također i kao apostoli stavljeni u službu izravno od samog Isusa Krista? Ako je odgovor potvrdan, tada se ipak mora zapitati: Kako da to (o)živimo?

Zanima nas Tvoje mišljenje!