Mladi i duhovnost

NASILNE VIDEO – IGRICE

Izloženi ste svim najsnažnijim elementima medijskoga nasilja – nadasve realnim prikazima kaosa, naletu adrenalina uzrokovana strahom, potrebi „srediti“ ih prije no što oni srede mene“, kao i poticaju da ubijanje bude što je moguće brže i djelotvornije.

Što znademo o interaktivnim medijima?

 

Piše: Dr. Michael Rich

 

 

Nasilje je vrlo složeno, jer mu pridonose brojni čimbenici. Čimbenici koji stoje u pozadini nasilna ponašanja podrazumijevaju neka od najtežih i najdalekosežnijih društvenih pitanja današnjice, s kojima se borimo već naraštajima. Nije ih lako riješiti, niti se to može hitro postići. Liječnici moraju biti praktični. Dok se borimo s gorućim problemima našega društva, moramo se usredotočiti na one njihove dijelove koje je moguće riješiti izravno i hitro. Evo nekih istraživanja koja nam u tome mogu poslužiti kao vodilja:

– epidemiolozi koji su proučavali čimbenike vezane uz nasilje, uključujući siromaštvo, rasnu diskriminaciju, ovisnost o alkoholu ili drogi, neprimjerene škole, nezaposlenost i obitelji pogođene razvodom, utvrdili su kako se izloženost nasilju u medijima pokazala znakovitim čimbenikom u mnogim počinjenim ubojstvima po svijetu.

– Studija započeta u Americi ranih šezdesetih pokazala je kako dječaci koji više gledaju televiziju imaju višu razinu agresije u dobi od 8 godina; zabilježene primjere agresivna ponašanja u dobi od 19 te su ujedno i nasilniji prema svojoj djeci, i osuđeni za više slučajeva nasilnih prekršaja do svoje 30. godine. Posljedice izloženosti medijima kumulativne su, a načini ponašanja koji iz toga proizlaze trajni.

Rezultati na stotina studija, raščlanjeni u cjelini, ukazuju na snažnu povezanost između izloženosti televiziji i agresivna ponašanja. Ona je čak veća od povezanosti između uzimanja kalcija i koštane mase, neuporabe prezervativâ i prenošenja HIV-a putem spolnih odnosa, trovanja olovom i nižeg kvocijenta inteligencije, ili pasivnoga pušenja i raka pluća. Valja napomenuti kako upravo na navedenim povezanostima mi liječnici redovito temeljimo svoje intervencije vezane uz javno zdravstvo.

Dok danas postoji nešto manji broj istraživanja vezan uz razmjerno nov medij video-igrica, ono što znademo, svakako je zabrinjavajuće. Televizija i filmovi primaju se pasivno. Međutim, video-igrice, koje su po samoj svojoj naravi uključujuće, interaktivne, te pojačane osjetnom motoričkom aktivnošću, predstavljaju sasvim poseban medij i moguće je da imaju još snažniji utjecaj na stavove i ponašanja obilježene nasiljem.

Sjetite se sada isječaka iz video-igrica u kojima se igrač nalazi u ulozi strijelca iz vatrenog oružja. Krećete se virtualnim svijetom s uperenim oružjem, skupljajući bodove tako što ćete pobiti što je moguće više drugih bića. Izloženi ste svim najsnažnijim elementima medijskoga nasilja – nadasve realnim prikazima kaosa, naletu adrenalina uzrokovana strahom, potrebi „srediti“ ih prije no što oni srede mene“, kao i poticaju da ubijanje bude što je moguće brže i djelotvornije.

Što znademo o interaktivnim medijima:

– prihod od video-igrica iznosi deset milijardi dolara godišnje, čime premašuje onaj televizijske i filmske industrije, dok je i dalje u porastu. Najpopularnije vrste video-igrica među djecom su one koje se bave izmišljenim svjetovima ili pak ljudskim nasiljem: čak pedeset posto djece u dobi od deset godina izabralo je upravo igrice u kojima se igrač nalazi u ulozi strijelca iz vatrenog oružja kao najomiljenije.

– Prosječni trinaestogodišnjak tjedno provodi više od četiri sata igrajući takve igrice.

– Novije generacije video-igrica koriste se još boljom grafikom, kako bi pojačale dojam, otvoreno prikazujući krv i ranjene dijelove tijela, dok ujedno dodaju i digitalnu sliku, kao što su – primjerice – prepoznatljiva lica žrtava.

– Eksperimentalne su studije pokazale kako mladi, nakon igranja video-igrica, očituju mjerljivo opadanje društveno prihvatljivoga ponašanja, osobito s obzirom na pomaganje drugima, dok povećanje agresivnih misli iznosi čak 43%, a ono nasilna reagiranja na izazove (provokacije) 17%.

– Istraživanja su pokazala kako je igranje nasilnih video-igrica odgovorno za 13-22% obrazaca nasilnoga ponašanja tinejdžera. Usporedbe radi, pušenje je odgovorno za 14% obrazaca kod raka pluća.

Djeca uče putem promatranja, oponašanja promatranog te susljednog djelovanja u svijetu koji ih okružuje. Ona razvijaju nešto što psiholozi nazivaju „obrascima ponašanja“, tumačeći svoja iskustva i reagirajući na njih na temelju tih obrazaca. Lako je uočiti na koji način uzastopno izlaganje obrascima nasilna ponašanja dovodi do pojačana osjećaja neprijateljske nastrojenosti, očekivanjâ da će se drugi ponašati agresivno, smanjenja osjetljivosti za tuđu bol te povećane vjerojatnosti za interakciju s drugima i reagiranje na njih obilježene nasiljem. Djelatno sudjelovanje pojačava uspješnost učenja. Video-igrice idealno su okružje za navikavanje na nasilje:

– stavljaju igrača u ulogu napadača te ga nagrađuju za uspješno nasilno ponašanje,

– umjesto promatranja samo dijela nasilne interakcije, video-igrice igraču omogućuju vježbanje u čitavom obrascu ponašanja, od provokacije do odluke za nasilno rješavanje sukoba što predstavlja djelotvornije učenje od promatranja ili uvježbavanja samo dijela toga slijeda.

– video-igrice u potpunosti zaokupljaju igrača i izazivaju ovisnost. Djeca ih žele igrati kroz dulje razdoblje da bi postala sve vještija. A, ne zaboravimo: ponavljanje je majka znanja.

Ovdje je posrijedi snažno sredstvo učenja. Pitanje je samo: što to mladi ljudi time uče?

Nasilne video-igrice sasvim sigurno nisu jedini čimbenik koji pridonosi nasilju, jedan od čimbenika svakako jesu. Za razliku od brojnih drugih složenih društvenih pitanja koja doprinose nasilju, ovaj je barem lako riješiti.

Što bismo, kao roditelji, tvorci politike, ili pak građani, učinili kada bismo otkrili kako voda koju naša djeca piju sadrži tvari koje štete njihovu tjelesnom i umnom zdravlju? Naši mladi upijaju medije, svakoga dana, po čitav dan, a svjesni smo kako je dio onoga što nude otrovno. Stoga je pitanje koje si trebamo postaviti vrlo jednostavno: u kakve ljude želimo da nam djeca izrastu? Kako možemo stvoriti okruženje koje najviše doprinosi njihovu zdravlju, kao i zdravlju našega društva? Potičem vas da mi se pridružite u zaštiti naših mladih i naše budućnosti. (L) (www.catholiceducatin.org)

 

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!