Mi odgovaramo

TKO ŽELI DA HRVATI BUDU RASISTI?

HISTERIJA O HISTERIJI ILI TKO ŽELI DA HRVATI BUDU RASISTI?

 

 

Nažalost stanovitim krugovima u Hrvatskoj nije problem dobiti prostor u najutjecajnijim medijima za stvaranje slike o Hrvatskoj kao zemlji rasista i histerika. Naš je stav: ne rasizmu i ksenofobiji, ali isto tako ne uvozu i konstruiranju rasizma i ksenofobije.

***

„Mainstream mediji“ – osobito televizijski – proteklih su se dana digli na noge ne bi li dokazali da u Hrvatskoj postoji neka „izbjeglička histerija“. I opet jedan primjer „pile naopako“. Nakon što su  danima „pumpali“ javnost vijestima o izbjeglicama koji kod Bihaća pošto poto žele prodrijeti u Hrvatsku, nakon svih vijesti o uhićenju kombija i kamiona punih izbjeglica i o trgovini migrantima, sada najednom, gle čuda, kada netko nekog stranca prepozna kao potencijalnog migranta ili na društvenim mrežama (sjeća li se tko još olakih obećanja kako će one same po sebi pridonijeti ljudskim slobodama i demokraciji?) izvali frustraciju. I dok se, s jedne strane, poziva građane na budnost i prijavu svakog nelegalnog migranta – a  to su oni koji bez valjanih dokumenata ulaze ili žele ući u Hrvatsku mimo redovitih graničnih prijelaza – sada odjednom, gle čuda, ako tko negdje prepozna nekoga kao potencijalnog migranta!? To su neki jedva dočekali pa su mediji puni navodnih zagovornika ljudskih prava koji s pozicije vlastitih ideologija, nerijetko zaštićeni slobodom akademskoga govora ex cathedra, Hrvate prikazuju i optužuju kao rasiste, histerične ksenofobe itd., itd.  Tko dakle proizvodi strah? Tko priziva incidente? Nažalost stanovitim krugovima u Hrvatskoj nije problem dobiti prostor u najutjecajnijim medijima za stvaranje slike o Hrvatskoj kao zemlji rasista i histerika. I ponovno se pokazuje kako informiranje može služiti dezinformiranju. No ako je notorna činjenica da prevalentno tisuće mladih muškaraca, opremljenih s po nekoliko mobitela, eurima i karticama, često bez dokumenata, svaki dan pošto-poto žele doći na Zapad, a pitanje je kada će htjeti i u druge dijelove Europe, ljudi imaju pravo postavljati pitanja i biti informirani, a ne dezinformirani o tome što se događa.
Hrvati imaju tisuću mana, ali jednu nemaju – nisu rasisti ni ksenofobi. Naprotiv, rijetko je koji narod tako sklon ksenolatriji – divljenju strancima, stranim državama, njihovim proizvodima i sl. Hrvati u Hrvatskoj i diljem svijeta žive u zajedništvu s desecima nacija i brojnim rasama i nije se čulo da bi igdje itko zagovarao bilo koji oblika rasizma i ksenofobije ili počinio incident s tih pozicija. Pitanje je onda želi li netko da se to dogodi? Ako želi, zašto želi?

Migracije su velika tema koja još dugo neće prestati biti u žarištu medijske javnosti i naše svakodnevice. Ni u katolicizmu ni u cjelokupnom kršćanstvu, kao ni u islamu i židovstvu nema rasizma, ksenofobije, segregacije ni kastinstva. Katolici u Hrvatskoj stoga, u zajedništvu sa svim drugim vjernicima trebaju svjedočiti da je Bog jedan i svi ljudi njegova su djeca, samim time naša braća i sestre. Dakle: ne rasizmu i ksenofobiji, ali isto tako ne uvozu i konstruiranju rasizma i ksenofobije. ®

Zanima nas Tvoje mišljenje!