Mi odgovaramo

IMA LI U EUROPI JOŠ DOVOLJNO NINIVLJANA? – IMA LI LIJEKA?

Stvar se htjela progurati u tišini, ali „zaklela se zemlja raju…“. Još nismo nažalost doznali što bi trebalo pisati u tzv. Marakeškoj deklaraciji ili kako će se već zvati. No, sve više komentara upućuje na to da je riječ o dokumentu koji migracije shvaća kao ljudsko pravo, čime bi ono postalo nadređeno nacionalnim zakonima. Time se otvorila nova svjetonazorska fronta između liberala i konzervativaca, ne samo u Hrvatskoj.

Prije stotinu godina objavio je Oswald Spengler čuvenu „Propast Zapada“. Ima tu svega i svačega, mnogima se štošta nije sviđalo, pa tako ni teza kako će Zapad propasti zato što, uz ostalo, inim kulturama nameće svoje vrijednosti, iako ih one ne žele, ali će ih naposljetku iskoristiti kao oružje protiv njega. Danas ga, u trenutku kada mnoge tisuće stoje na istočnim granicama Zapada vičući „Europa, sloboda!“, možda zbog takve teze i ne bi više napadali.

No to je samo pola istine, i to one posljedične. Migranti nisu uzrok, nego posljedica liberalnog shvaćanja demokracije, ekonomije i morala. Materijalizam, racionalizam, laksizam i relativizam još od Revolucije 1789. rastaču kršćansko tkivo Europe. Liberalizam je najprije stvorio bijesne političke, gospodarske i kulturne nacionalne imperijalizme, zatim ne manje bijesne internacionalizme. Nakon dva svjetska rata pokušaj obnove Zapada (Istok je pao u ralje komunizma) na načelima kršćanske socijalne misli i demokracije nije uspio – liberalističke parole bile su jače. ’68. je označila fundamentiranje najprimitivnijeg materijalizma, najprije u kulturi, pa u politici, garniranog frazama o vječnom napretku i svim mogućim ljudskim slobodama i pravima koja su se mogla izmisliti. Devedesetih su ex-komunisti na Istoku rado prihvatili liberalizam (zanimljivo je slušati najžešće zagovornike antifašizma kako brane „slobodu seksualne orijentacije“, koju su „antifašisti“ nekoć kažnjavali robijom!?) jer se radi o istom materijalizmu pod naslovom „Izgradimo raj na zemlji!“. Tom su „filozofijom“ uspjeli izgurati kršćanstvo iz sfere javnoga morala i pravnog poretka, a naposljetku svjetonazorski rastočiti demokršćanske i konzervativne stranke, pa je duhovni imunitet većine europskih naroda potpuno oslabio. Sada se, kada je očito kako raj izmiče, događa stanoviti revival konzervativno-nacionalnog europejstva, ali pitanje je ima li lijeka u onome što ipak prvenstveno nastaje iz straha?

Ima, ali lijek više ne može doći iz ekonomije, tehnologije, vojne moći ili obrazovanja. On može doći samo iz obraćenja. „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Pitanje je samo ima li u Europi još dovoljno onih koji će poput Ninivljana odjenuti kostrijet? ®

Zanima nas Tvoje mišljenje!