Mi i život

“ZAŽELJET ĆE SE DRUMOVI TURAKA” , A EUROPA KRŠĆANA!

KAD SE HADEZEOVCI MORAJU ZAKLINJATI – Jutarnji list

LABIRINT POLITIKE

Kad se i HDZ-ovci moraju javno zaklinjati da su pravovjerni katolici i Hrvati, situacija u ovoj državi stvarno je došla do ruba apsurda

AUTOR: 

Cijeli tekst R. Bajrušija niže poslije našeg komentara!

*******************

Kakvo zaklinjanje spominje ovaj autor? To samo nestašan mozak može smisliti! Neodgovoran novinar i neodgovornu maštu “brsti”.  Nije kršćanstvo džepno izdanje HDZ-a ili SDP-a , a katoličanstvo još manje – o Bl. Alojzije moli za nas! Poštovanom autoru samo jedno: svijet bi bez kršćanstva i njime inspirirane kulture bio daleko lošije mjesto za život – pogledajte u druge krajeve svijeta . Kako će se stranke danas postaviti to je u vidu vječnosti kao jučerašnja kiša,ako su ohole i bahate, a drugi je slučaj ako služe i ako su konstruktivne.  Nije dobro miješati kruške i krumpire,one idejne i životne. Ucjena u kršćanstvu nema! Kršćanstvo nije žbuka ovovjekih frustracija nego hrid i vrhunac – Sion i stijena spasenja upravo kroz Jednu, Svetu, Katoličku i Apostolsku Crkvu. Previše se kroz plitke tekstove stvara klima da stvorenja vladaju nad Stvoriteljem. Ni Neron nije uspio potamaniti kršćane. Sapienti sat! Jednostavno, ovo nije kršćanski pristup, pa čak ako ima takve prakse u našim strankama – tko koga tjera da bude katolik? Neki nikad neće  shvatiti da kršćanstvo i katoličanstvo nisu političke kategorije nego odnos vis a vis prema Bogu, kojeg stvorenja štuju kao Stvoritelja. Ovo stalno politikanstvo je manipulacija i neozbiljnost. Ide na štetu politike i vjere, pa čak i agnostika i ateista koji tako krivo shvaćaju stvarnost, ili im možda više kockica nedostaje u sveobuhvatnoj stvarnosti društva i svijeta? Zajednički nazivnik: nerazborito čine novinari, a i političari koji vjeru politiziraju. Zato čiste ruke …i prije napada na nekakvo imaginarno kršćanstvo, treba stoput razmisliti. Kršćanstvo je dublje negoli mnogi misle…To je grad sagrađen na stijeni, a ne na pijesku, osobito onom hadezevskom i ezdepevskom. Neka se jedni i drugi ostave plitkog svrstavanja u tom kršćanskom smislu. Hrvati su većinom svi, a jesu li kršćani i katolici to neka odluče njihova djela i svakodnevni život. Zaključno: neka nas ne zamaraju i neka “ne bacaju biserje pred svinje”.
Činjenica je ipak jasna, a to vrijedi ispita savjesti, ali ne površnog i politikantskog: Europa je Dom kršćanstva – sviđalo se to “novim geodetima ili ne”! Kada bi današnji svijet, osobito njegove intelektualne perjanice, bio dobronamjeran i da iskreno traži istinu, istog časa posuo bi se pepelom i vratio natrag starom, ali i uvijek novom i svježem kršćanstvu, Kristu Kralju i Spasitelju. Istina je – teško će to vidjeti naše oči, ali ostaje nam stara provjerena praksa: svoj osobni, obiteljski i župni život otvoriti Kristovoj poruci i dobroti. Moramo postati ustrajni svjedoci svjesni Otkupljenja i to će biti najbolja apologija kršćanstva u danima koji dolaze. Pred autentičnim primjerom svjedočenja ustuknut će tada svaka skepsa, cinizam i pesimizam. Ustane li među nama danas u Europi naraštaj idealista i kreposnika, sretnika u Bogu i optimista, spasit će se pozicije kršćanstva i duhovnosti, ali ojačati i bolja perspektiva suživota s drugima i drukčijima – pisao je slično i dr. Čedomir Čekada prije stotinu godina u Sarajevu. (L)

P.S. “ZAŽELJET ĆE SE DRUMOVI TURAKA” -stara narodna iz BiH.

 

LABIRINT POLITIKE

Kad se i HDZ-ovci moraju javno zaklinjati da su pravovjerni katolici i Hrvati, situacija u ovoj državi stvarno je došla do ruba apsurda

AUTOR: 

A boy dressed in a traditional costume walks as he holds a national flag during the

Antonio Bronić / REUTERS

Zamislimo izraz lica Franje Tuđmana da je u subotu slušao svoje stranačke nasljednike dok jadikuju kako ih sve češće optužuju za nešto što bi utemeljitelju HDZ-a bilo nezamislivo – da je upitno i njihovo hrvatstvo, kao i katoličanstvo. Upravo to dešavalo se u Osijeku na skupu HDZ-ovih župana, gradonačelnika i načelnika.

“Posebno nas iritira da nam se broji jesmo li dovoljno Hrvati i dovoljno katolici. Treba jasno i precizno reći da jesmo. Postoje političke snage i neki tipovi koji dovode u pitanje jesmo li mi dovoljno Hrvati i katolici, brinemo li se dovoljno o interesima RH. Briga za Hrvatsku, tradicionalne vrijednosti u kojima su obitelj, vjera i nacija dio su programa HDZ-a”, morao je u Osijeku hrabriti svoje stranačke drugove Gordan Jandroković, politički tajnik Hrvatske demokratske zajednice.

Realno, situacija u ovoj zemlji stvarno je došla do ruba apsurda kada se i HDZ-ovci moraju javno zaklinjati da su pravovjerni katolici i Hrvati. Sve se vraća, sve se plaća – reći će zajedljivi – ali nama je bilo pomalo žao gledati Jandrokovića kako se opravdava u ime stranke koja, uskoro će biti ravno tri desetljeća, baštini pravo na katolički i nacionalni ekskluzivitet. Barem deset dosadašnjih izbora, HDZ-ovci su dobili isključivo zato što su se predstavljali većim Hrvatima od svojih suparnika, a biskupi i župnici bi na misama objašnjavali za koga treba glasati.

Ili, kada je izvaninstitucionalnim metodama trebalo rušiti legalnu vlast, kao, recimo, kada je 2015., tadašnji član Predsjedništva HDZ-a Gordan Jandroković objasnio kako je zamjenik predsjednika HDZ-a Drago Prgomet, koji je na svom blogu pozvao branitelje iz Savske da prekinu prosvjed, “iznio svoje osobno stajalište, a ne stajalište stranke koja i dalje podupire zahtjeve branitelja”. Zahvaljujući HDZ-u, pravilo da je “Hrvat i katolik”, dokaz ideološke pravovjernosti, toliko se duboko uvriježilo, da je spomenuta floskuletina postala obrambeni mehanizam, kao što je nekada bilo vlasništvo partijske knjižice.

“Ja sam Hrvat i katolik, tako sam odgojen, prihvaćam ispriku”, riječi su kojima je proljetos HDZ-ov ministar financija Zdravko Marić prihvatio ispriku bivšega Mostova ministra Slavena Dobrovića. Ali ne zaostaju ni na ljevici pa je i donedavni SDP-ovac Bojan Glavašević objašnjavao: “Ja sam Hrvat, katolik, vjenčan sam u Katoličkoj crkvi, moje dvoje djece je kršteno, ali i uza sve to nikad nisam doživljavao da su LGBT prava i na koji način u suprotnosti s kršćanskim konceptom ljubavi”.

U ovoj državi čak i nogometaši imaju potrebu dokazivati nacionalno-vjersku ispravnost: “Ne znam koliko puta moram reći da sam Hrvat i katolik”, zavapio je Danijel Subašić, nakon što je obranio tri jedanaesterca u osmini finala protiv Danske. Izbornik Zlatko Dalić svemu je dodao notu uvrijeđenosti: “Ne znam kome bih se u Hrvatskoj mogao zamjeriti sa stavom da sam Hrvat i katolik”, objasnio je zašto je zvao Thompsona na druženje s igračima.

Uludo će se optimisti nadati da će u dvadeset i sedmoj godini otkako je Hrvatska punopravna članica Ujedinjenih nacija, plus NATO-a i Europske unije, dokaz nečije kvalitete biti rezultati rada, sagrađene ceste, novi poslovi s dobrim plaćama ili uređeni gradski parkovi, a ne to što je “Hrvat i katolik”. Sada, kada se moraju braniti čak i oni koji su izmislili parolu o pripadnosti naciji i vjeri kao dokazu da mogu biti vlast, pravovjerna opozicija ili nogometni golmani, ovdašnja tragikomedija ulazi u završni čin. Samo što nitko ne zna kako će izgledati kraj, a to izaziva grč u želucu.

Zanima nas Tvoje mišljenje!