Pitanja

KAKO NAM JE PAPA BENEDIKT?

BENEDIKT XVI. – PAPA RADOSTI

 

 

Priredio: Matko Petrović

 

Pitanje:

Je li izvrstan humor Engleza Chestertona, sličan humoru našeg pape Benedikta XVI.?

 

Odgovor:

„G.K. Chesterton i Benedikt XVI. imaju puno toga zajedničkog“, ustvrdio je prije nekoliko godina Andrea Monda, profesor književnosti s Papinskog lateranskog sveučilišta.

Svoje je teze branio u Genovi na skupu nazvanom „Zdrav razum danas. Proturječna ljepota svakodnevlja. Dan za G.K. Chestertona.”

Upitan od novinara je li izvrstan humor Engleza Chestertona, jednak humoru našeg pape Benedikta XVI. profesor Monda je odgovorio: „Jest, s određenog stajališta, jer je u oba ova slučaja humor utemeljen u poniznosti. Ne stoji li i kako su s etimološkoga gledišta obje riječi izvedene iz riječi ,humus,, zemlja? Tko se ne uznosi, stoji s obje noge čvrsto na zemlji, a ujedno je obdaren i humorom, jer poznaje ironiju i autoironiju, budući da – iako možda ne dokraja jasno – primjećuje kako onkraj njegova vlastitoga ‘ja’ postoji golemi svijet, u kojemu opet postoji Netko još veći. U tom smislu, suvremeni svijet odašilje neke uznemirujuće znakove, jer umjesto dobrog humora imamo bijes; umjesto ironije sarkazam, dok je prevladavajući osjećaj onaj gorčine. Međutim, društvo koje izgubi smisao za humor – podsjeća nas Maritain – samo sebi sprema pogreb.

U različita vremena, i na različite načine, Chesterton i Ratzinger, međutim, podižu svoj glas protiv toga ludila koje obuzima život zapadnjačkog čovjeka, podsjećajući sve kako uvijek postoji prigoda za radost: ne za zadovoljstvo, jer je ono redovito manje od čovjeka te se nalazi pod njegovim nadzorom, već za radost, koja uvijek predstavlja golemu tajnu. Na posljednjoj stranici svoga remek-djela ,Pravovjerje’, Chesterton je napisao kako je radost: ‘golema tajna kršćanstva.’ Ona je ujedno i tajna Benedikta XVI. koji, svojim sramežljivim i pomalo neobičnim, ali trajnim i strpljivim osmjehom; snagom uređene, jasne, iskrene i tihe inteligencije, kao i snagom vjere življene bez nepotrebnih uresa te s predanošću djeteta, svaki dan postavlja izazov napastima svojih suvremenika prema lijenosti i prečicama, ideologijama i idolopoklonstvima, koji se trajno obnavljaju u srcu što živi u neraspoloženju i zamjeranju. S toga stajališta Benedikta XVI. možemo opisati kao Papu radosti. Upravo se radost kao riječ možda najčešće pojavljuje u njegovim nagovorima od izbora za papu, jer, kako je rekao u svojoj knjizi (napisanoj u obliku intervjua) Svjetlo svijeta: Čitav je moj život prožet sljedećom misli-vodiljom: kršćanstvo donosi radost i proširuje obzorja.’ Ova jedna rečenica u cijelosti opisuje Ratzingera te – razmišljamo li ispravno – ujedno i Chestertona. Vjera, radost, razum. Zdrav razum, dobar život, čestit humor.“ (L)

Zanima nas Tvoje mišljenje!