CRTICA IZ POVIJESTI

ZAPIS ČEŠKOG HODOČASNIKA O BITCI NA KRBAVI 1493.

Još mi je rekao taj čovjek, da je (u Hrvatskoj) zavladala takova nečuvena žalost i plač, da bi se s njihove nevolje moralo rasplakati srce tvrđe od najtvrđega kamena.

 

«U ponedjeljak doplovismo u Zadar. Tu nam pripovjedahu zle novine: kako su naime Turci, bezdušni zatiratelji kršćanstva, Hrvate hametom porazili, a mnogo ih poubijali i zarobili. To se dogodilo 15 dana prije moga dolaska u Zadar: na dan sv. Gorgonija (9. rujna). A zbilo se to tako: Združiv se s najodličnijim Turcima provalio je Hadum paša s 10 000 konjanika preko gora u Hrvatsku, a zatim dalje u zemlju rimskoga kralja do mjesta Ljubljane u Karneoliji. Pobravši u svim tim oblastima mnogo muževa, žena, djevojaka i dječaka, odagna ih sa sobom. Skupiše se hrvatski knezovi, gospoda i vitezovi. Da bi Turke (na povratku) pretekli, pohitiše u one gore, kroz koje su Turci u zemlju provalili, pa ih ondje iščekivahu.

Kako sam obaviješten, imali su Hrvati do 3 000 konjanika i oko 8 000 pješaka, među kojima bijaše nekoliko knezova i znamenite gospode, kao što su ban hrvatski, ban jajački u zemlji bosanskoj i drugi. U to im vojvoda rimskoga kralja u Štajerskoj poruči neka pričekaju i ništa ne započinju do njegova dolaska, jer da će im on odmah pohitati u pomoć s nekoliko stotina konjanika i s par tisuća pješaka. Ali Hrvati ne htjedoše toga učiniti, jer su željeli sami steći slavu pobjede. Nadajući se, da će Turke razbiti, kako su to učinili prije nekoliko godina u istim gorama omalovažavahu Turke, te se pripraviše za borbu.

Kada su za to doznali Turci, zatjeraše u neku dolinu sve zarobljenike, koje su pohvatali prigodom te provale; svim za oružje doraslim zarobljenicima odrubiše Turci glave od straha, da ne bi za borbe priskoćili u pomoć Hrvatima. Nato su Turci razredili svoje čete. Jednu četu poslaše u potjeru prema gorama, gdje su ih čekali Hrvati. Druga je četa preplovila naokolo šume preko neke nevelike rijeke; ovima je naloženo, da obiđu Hrvate, pa da se odmah straga na njih obore, ako bi Hrvati progonili njihovu potjeru. Hrvati nijesu znali za tu zasjedu, koju nijesu mogli ni vidjeti u onim šumama.

Čim su Hrvati ugledali tursku potjeru, odmah sađoše s gora na polja i ravnice, te se na nju oboriše. Tako se ondje razvila ljuta borba, u kojoj pogibe nekoliko stotina Turaka. Nato počne turska potjera bježati, a bježala je prema zasjedama. Nadajući se dobru iza toga sretnoga početka, pojure Hrvati odmah za Turcima. Ali sada se na Hrvate obore turske čete u zasjedama te ih jedni sprijeda a drugi straga počnu ubijati, dok ih ne poraziše hametom.

O tomu mi je pripovijedao neki dobar urođeni čovjek, koji je došao ovamo u Zadar, znajući za sebe tužna, da je u tome boju izgubio svoga brata i 6 rođenih stričeva. On je dapače sam bio na bojištu, gdje je vidio ubijena tjelesa koja su gotovo milju diljem ležala kao gusti snopovi tako, da bi s jednoga tijela mogao stupati na drugo. Još je pripovijedao, da su Turci ovajput malo komu odrubili glavu, ali su zato svima radi lakoće odrezali nosove, da ih sa sobom ponesu, jer im sultan za svaku glavu daje dukat, što vrijedi i onda, kada se tko može podičiti odrezanim neprijateljskim nosom.

U tomu je boju poginulo mnogo domaćih vitezova, među njima također Ivan Cetinski, zatim sin bana hrvatskoga, oko 90 svećenika i redovnika i 10 000 pučana. Zarobljeno je do 1 500 ljudi, mnogo vrlih domaćih vitezova, pa i sam hrvatski ban, zatim bosanski ban od Jajca, te knezovi Nikola Frankopan i Vilim N. Tako je iza toga nesretnog poraza gotovo cijela zemlja opustjela i lišena naroda. Svi se naime ljudi javno podigoše na Turke, izuzevši one koji nijesu mogli (u boj poći) radi starosti ili mladosti. Ta svi su mislili da će sigurno potući Turke, kako im je prije nekoliko puta pošlo za rukom na istom mjestu.

Još mi je rekao taj čovjek, da je (u Hrvatskoj) zavladala takova nečuvena žalost i plač, da bi se s njihove nevolje moralo rasplakati srce tvrđe od najtvrđega kamena. Ta mnogo je otaca i matera izgubilo sve sinove i kćeri svoje; sinovi su im ubijeni, a kćeri odvedene. Mnogo je žena obudovilo, tako da u svakom drugom selu nađeš najmanje 6 udovica s malom djecom, a svi su muževi ubijeni i zarobljeni.

Otkada svijet pamti, nijesu nikada vidjeli tako opremom snabdjevenih Turaka,kako su ovi bili. Ravno poput kršćana imali su oklope, željezne ovratnike sprijeda i straga, zatim helebarde i kacige na sebi. A ta je bitka započela na dan sv. Gorgonija 3 sata prije objeda u hrvatskoj oblasti, koja se zove Krbava, kod tvrđe zvane Udvinec, udaljene od Zadra 12 naših čeških milja. Neka Bog utješi taj narod!» (Iz zbornika: Krbavska bitka i njene posljedice, Novi Vinodolski, listopad 1993.)

Zanima nas Tvoje mišljenje!