Mladi i duhovnost

Koliko zaljubljeni lažu?

 

 

Kada se osamnestogodišnji Ivan vratio s ljetovanja podnio je ovakvo izvješće svojim roditeljima: “Više nikad neću ići k stricu Anti! Dogodine želim ići sa društvom na ljetovanje. Tamo mi je bilo dosadno, strašno dosadno…” Iste večeri našao se s društvom iz kvarta. Naravno, razgovaralo se o dojmovima s ljetovanja. Našem Ivanu ljetovanje više nije bilo dosadno. Iz njegovih priča sticao se dojam da su ga dolje gotovo nosili na rukama, da su na usluzi bile jahte i limuzine, da je atraktivnog društva bilo na pretek. Poslije nedjeljne mise župniku je ispričao treću priču: “Dobro sam se odmorio. Razmišljao sam i čitao knjige koje ste mi preporučili…” I tako se išlo u nedogled. Naš Ivan se zapleo u klupko laži. Župnik don Jozo brzo je ispitao stvar, jer stalo mu je do tog talentiranog mladića. Složio je mali mozaik i brzo zaključio u čemu je problem. Pokušao je pomoći. Znajući za slabu financijsku situaciju Ivanovih roditelja odlučio je Ivana besplatno povesti na hodočašće u Rim. Jedini uvjet je bio da mladić iz naše priče odgovorno poradi na svojoj formaciji i da se angažira u župnoj zajednici mladih. Ivan je sa zahvalnošću i oduševljenjem obećavao i više nego što se očekivalo. Početkom akademske godine upisao je i fakultet. Od tada izbjegavao je don Jozu, obveze i obećanja. Ipak, don Jozo ga je potražio oko podneva dok je još bio u krevetu. Ovaj put razgovor je bio žestok i otvoren. Ivan je prihvatio duhovno vodstvo i sada razgovaraju svaki tjedan jedanput. Napredak je vidljiv. Ivan je sve ozbiljniji i odgovorniji pred vlastitim riječima i obećanjima.

Ovaj mjesec don Jozo drži ciklus predavanja upravo o problemu i grijehu laganja i laži. Objasnio je mladima da je odbacivanje laži prvenstveni zahtjev kršćanskog života i da se svaki vjernik mora suprotstavljati lažnim vođama kojih ima u svim vremenima. “Sotona je otac laži koja može biti uperena u dva pravca: protiv Boga i protiv bližnjega. Stara zmija podiže lažne učitelje i neprijatelje evanđeoske istine da ljude okrenu protiv Boga, a prema štovanju lažnih kumira” objašnjavao je župnik i nadodao riječi Sv. Pavla: “Ne lažite jedan drugome, jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima i obukli novoga” (Kol 3,9) i “Govorite istinu sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedni drugih” (Ef 4,25).

Došli su do zaključka da ljudi lažu uglavnom iz straha, kukavičluka, hvalisanja i zavisti i iz čiste površnosti. Poslije žestoke rasprave zaključili su da je prepisivanje tuđe zadaće i različite đačke prijevare također laž jer osoba se hvasta onim što nije njezino. “Sve je laž što se protivi istini i pravom smislu stvari. Može se lagati ne samo riječima, nego i šutnjom, pretvaranjem, lažnim i dvoličnim ponašanjem. Laže i onaj koji samo polovično kaže što misli, tko uvijek okoliša i oklijeva, o kome čovjek nikada ne zna što misli”, citirao im je uglednog pisca Totha. Mladi su imali i svoje argumente. Josip je upitao župnika: “Zar onda silna diplomacija i različita politička tumačenja nisu čista laž? Kako mogu slagati veliki moćnici i sve to čuju milijuni ljudi?” “Zato što je era beščašća zavladala ovim svijetom. Cilj mi je poučiti vas da razaznajete duhove i tražite istinu ne vjerujući sve i svakomu. To je upravo ono što objašnjavam da se zlo laži poput raka širi ovim planetom. Upravo zato mi kršćani trebamo se toga kloniti”, odgovorio je don Jozo. Na sljedećim satima rasprava se nastavila. Došli su i do konkretnih zaključaka.

NIJE VRIJEDNO LAGATI!

Unatoč tomu što se čini da je laž isplativa, nije dobro lagati. Naprotiv, to je jedan od najvećih grijeha. Lažac se prije ili kasnije zaplete u mreže svojih laži, jer jedna laž potiče i izaziva drugu. “Recimo da laž i ne dođe na vidjelo. Zbilja može netko tako lukavo i spretno lagati da stvar ne dođe na javu. (…) Dakle, nisu saznali da je natko lagao! Ali u duši ostaje nemir. Savjest mu predbacuje: “Ti si beskarakteran! U tebe se nitko ne može pouzdati!” Taj glas savjesti što ga okrivljuje donosi gorke časove i sretnu lašcu. Jao onom tko se prodao laži! Laž dolazi iz tamnih dubina, gdje sotona stanuje, zato i zavija u tamu duše.(…) Lagati je kukavičluk, a nepokolebljivo ustrajati uz istinu, to je junaštvo”, čitali su dalje izvatke iz knjige “karakter” Tihomira Totha.

LAŽ MOŽE UPROPASTITI ŽIVOT!

Don Jozo bio je još konkretniji. Pozvao je mlade da preispitaju svoje odnose i obećanja koja daju jedni drugima. “Laž može upropastiti drugu osobu za cijeli život. Ako mladić laže djevojci ili ona njemu, to će sigurno imati strašne posljedice. Ljubav je nešto najuzvišenije i najozbiljnije. Nemojte neodgovorno izjavljivati riječi ljubavi, ako uistinu za to niste spremni na velike žrtve. Družite se zrelo, odgovorno i prijateljski. Znam neke koji mi po treći put predstavljaju svoju buduću. To nije nimalo razborito”, poučavao je uporno župnik. Mladi su se čudno pogledali. Ostali su bez argumenata i riječi. Ipak, Anita je prozborila: “Ali, don Jozo, to je danas normalno. Ako nemaš mladića ili djevojku, onda si jadan i nemaš društva.

Onda…” Opet se razbuktala diskusija. Čulo se svašta. Iskusni župnik odaslao je jasnu poruku punu razumijevanja i ljubavi.

Nizali su se primjeri neodgovornih “ljubavi” i brakova temeljenih na laži. Koliko su mladi shvatili, bilo je teško procijeniti. Sigurno im je u svijest i podsvijest ušla činjenica da je laž jedan od najvećih grijeha i da se na laži ne smije i ne može graditi ozbiljna osobna i zajednička budućnost. “Gadljive su Gospodinu usne lažljive!”, zazvonilo je za zaključak.

 

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!