Poruka tjedna

ODMOR ILI KAKO OTKRITI DOSADU?

Ljeto je. Vrijeme je godišnjih odmora, barem za velik broj ljudi. Postavlja se pitanje: kako na godišnjim praznicima ili odmoru uopće doći do odmora? Kako se dakle odmoriti? Kako stići do tišine? 

 

Čini se što je neko društvo materijalno bogatije utoliko je izloženije buci i hektičnosti. Sudeći po količinama galame i napetosti izgleda da je čak i hrvatsko društvo odavno stiglo u „klub bogatih“. Čudan je današnji čovjek: najprije si na sve moguće načine organizira buku da bi onda još mukotrpnije i uz puno veću cijenu pokušao doći do tišine, do mira. No, mir se ne može kupiti, platiti – tišina se doslovce organizira. Organizacija tišine znači da njeno uspostavljanje nije primarno stvar našeg odnosa prema svijetu ili prema drugim ljudima. Jer, tišina nije u prvom redu odsutnost nečije galame ili buke uopće. Tišina odnosno smiraj je puno više!

Ljeto je. Vrijeme je godišnjih odmora, barem za velik broj ljudi. Postavlja se pitanje: kako na godišnjim praznicima ili odmoru uopće doći do odmora? Kako se dakle odmoriti? Kako stići do tišine? Pretpostavljam da će mnogi čitatelj vrlo brzo doći do odgovora. I tu se upravo krije zamka mnogog neuspjelog odmora. Bez osobite dubine i strpljivosti u promišljanju čuti ćete odgovore kako je to stvar vremena odnosno financijskih mogućnosti. Bez daljnjega ta dva čimbenika igraju važnu ulogu ali nisu odlučujući za uspješan odmor. U planiranju odmora ključnu ulogu igra zadaća: Kako otkriti dosadu?

Možda će poneki čitatelj najkasnije na ovom mjestu prestati čitati ovaj tekst. Dosada kao početak odmora – čudna tvrdnja!? Naprotiv, dosada je za mnogog našeg suvremenika onemogućeni odmor i neuspjeli godišnji, ali ne i nešto korisno ili čak odmor. Premda možda imate potpuno drukčije asocijacije uz godišnji odmor ipak pokušajmo zajedno ući u trag konstataciji: Dosada kao pretpostavka za uspješan odmor! Postoje najmanje dva ponašanja ili držanja iz kojih može rezultirati dosada. S jedne strane negativna te s druge strane pozitivna dosada.

Negativna dosada jest onda kada splet životnih okolnosti u nama u određenim trenucima stvore prazni i tupi hod – osjećaj bezvoljnosti, nezainteresiranosti i suvišnosti. Pritisnuti svakodnevicom, ne da nemamo što raditi ili da ne bismo znali kako ispuniti vrijeme, nego jednostavno mi nemamo volje za ništa. Takva dosada je zapravo više nego li puko dosađivanje ili tzv. „ubijanje vremena“.

S druge pak strane možemo svome životu priuštiti i pozitivnu dosadu. Dobro ste pročitali, postoji i dobra dosada. Ljeto je upravo idealno vrijeme za korisnu dosadu. Naime, nalazimo se u vremenu godišnjih odmora. To je uvjetno rečeno „slobodno“ vrijeme, vrijeme opuštanja, dani bez redovitih obveza. Zapravo, to će biti onakvo vrijeme već prema tome što sami učinimo od njega. Jednom sam čuo da uspješan početak odmora počima tek onda kad svjesno i ciljano otkrijemo dosadu – dosada kao pretpostavka odmora, opuštanje od možebitnih prethodnih napetosti i zabrinutosti, te skupljanje energije za dane, za obveze i susrete koji nam predstoje. Odmor kao korisna dosada!

Da bismo „stigli do dosade“ u tom procesu je potrebno prakticiranje povlačenja i traženje tišine. Ta i takva tzv. „dokolica“ omogućava sagledati svoj život i prinijeti ga u tzv. buku tišine svoje nutrine, što je pretpostavka i ujedno početak razgovora s Bogom. Kao što mnogi misle da odmor treba biti zanimljiv i dinamičan tako s druge strane mnogi kršćani misle da im je npr. u molitvi, dakle „razgovoru s Bogom“, izgovoriti mnogu molitvu i držati se isključivo formalnih pobožnih praksi. I jedno i drugo je loša osnova kako za odmor tako i za susret s Bogom.

Kao što u odmoru treba doći do riječi onaj moj istinski ja tako i u molitvi nam je osigurati da Bog također dođe do riječi.  Razgovarati s Bogom, moliti nije sebe čuti govoriti neke molitve. Moliti znači zašutjeti, utihnuti i kroz tišinu čekati da Bog koji moli čuje moj nutarnji glas. Dakle, pretpostavka razgovora s Bogom nije da mu držimo velike pobožne i napamet naučene govore – nego jednostavno zašutjeti i čekati da Bog preuzme riječ.

Zasigurno nije to uvijek baš jednostavan pothvat. Oko nas je puno buke. Ako ne želimo nestati s pozornice naše svakodnevice moramo se brinuti da budemo zapaženi. S Bogom je obrnuto: tko s Bogom želi razgovarati mora se učiti zaustaviti, stati, doslovce zašutjeti. I što dulje uspijevate ostati u tišini to ćete više čuti. Doživjet ćete ne samo svoju neposrednu okolinu u novom svjetlu, te u konačnici spoznati kako je svijet puno veći nego li možebitni moji trenutni problemi. Iskustvo tišine oslobađa i liječi. Odjednom otkrijemo prostranstva naše nutrine. U konačnici ona nas vodi ne samo do nas nego i do razgovora s Bogom.

Je li moguće odmarati se prakticirajući dosadu?

Odnosno, može li se s Bogom razgovarati?

Može se!

Potrebno je samo jedno: ne govoriti, doslovce biti u tišini i čekati. Možda u tom trenutku za ljude oko nas bude se činilo da se dosađujemo dok se zapravo odmaramo i spremamo za razgovor s Bogom.

 Frano Prcela, O.P.

2 komentara

  1. „Naša duša ne ide na odmor i ne postoji prekid [„time-out“] u našem duhovnom životu … Odmor može postati , kako za pojedinca tako i za obitelj, izvrsna prilika za osnaživanje prijateljstva s Kristom i obogaćenje vremena posvećenog molitvi, meditaciji i razmišljanju“, naglasio je u Angelusu Ivan Pavao II. A usto, godišnji je odmor posebna prilika da obitelj bude (konačno) jednom na okupu. Vrlo često se događa da je obitelj na okupu tek navečer, kad su svi već umorni i nevoljni za razgovor. Djeci su potrebni bogatiji i dublji odnosi s roditeljima, koji idu izvan raznih uobičajenih naredbi poput: „učini to“ ili „prestani s tim“. Vrijeme odmora, posebice ljeti, pruža izvanrednu priliku da se zajedničkim djelovanjem obogati duševna strana svih članova obitelji i da se poboljša međusobna komunikacija. Prilika je to da se ojačaju duhovne vrijednosti svih članova obitelji, a osobito shvaćanja da je „biti iznad imati. Odmor s obitelji je prilika da se provede više vremena posvećenog molitvi, čitanju i meditaciji o dubokom značenju života“, poručuje Benedikt XVI. (Iz mog teksta objavljenog u MI-u 2006.)

Zanima nas Tvoje mišljenje!