NA ISTOM VALU

KOME PRIPADAJU NAŠE ŠKOLE?

OBRAZOVANJE JE ODVEĆ VAŽNO DA BI GA SE PREPUSTILO DRŽAVI!

Piše: Peter Kreeft

Kod nas je upravo u tijeku još jedna reforma školstva. Kako će to završiti i kakav će program biti ponuđen našoj djeci još ne znamo, ali svakako sumnjamo da ćemo biti oduševljeni. Donosimo mišljenje našeg prijatelja Petera Kreefta o reformama školstva u Americi.

++++++

Prema stručnim i ozbiljnim ispitivanjima događa se u Americi nešto nezamislivo i neočekivano. Naime, statistike su dokazale da je današnja populacija školske djece, prva generacija u američkoj povijesti koja je lošije obrazovana od svojih roditelja. Treba znati još nešto važno – opseg obrazovanja se neprestano povećava! Nadležne institucije za obrazovanje neprestano se protive starim, prokušanim receptima za uspješno obrazovanje i nameću eksperimente koji propadaju. Možda je najveći domet postignut u negativnom smislu (arhitekti školstva, naprotiv, to smatraju napretkom!) što je uvedena besplatna ponuda kondoma da bi se smanjio broj tinejdžerskih trudnoća. Ipak, takvom praksom postiglo je se upravo suprotno. Također, postojeće obrazovanje temeljeno na ishodu sustavno kažnjava izvrsnost, dok učenike ocjenjuje na temelju političke korektnosti!

Udžbenici povijesti izmijenjeni su kako bi se iz njih uklonio gotovo svaki spomen Boga i vjere. U takvoj revizionističkoj povijesti, prvi doseljenici više nisu došli u Ameriku radi vjerske slobode, niti su na Dan zahvalnosti zahvaljivali Bogu. Sve neistina do neistine… Ondje gdje se spominju oci utemeljitelji SAD, izostavlja se njihovo inače često pozivanje na Boga i vjeru. (v. Paul Vitz,Censorship: Evidence of Bias in our Children’s Textbooks.)

Čak su i prokušani tekstovi oštro revidirani kako bi se svidjeli obrazovnome establišmentu lijevoga centra. The Wall Street Journal opisuje novu reviziju Građanskih tekstova američke nacije – American Nation civics texts – (prvi puta objavljenih 1950.) kao golem korak unatrag, slučaj ‘ublažavanja’ i revizionističke ludosti, u želji privlačenja šire publike. U tim udžbenicima tako saznajemo da su mnogi Amerikanci u to vrijeme počeli – vidi strašne podvale i zločeste projekcije – napuštati zamisao o braku kao obvezi nužno preuzetoj za čitav život.

Vrhovni je sud donio odluku da je nezakonito isticati Deset zapovijedi u javnim školama, jer „djeca bi, naime, mogla potpasti pod utjecaj vjere  mogla bi ih čak i poštovati!) I dok je Vrhovni sud donosio ovu odluku, tekst Deset zapovijedi i dalje je uklesan u pročelje njegove zgrade!

Prema zakonu se na školskim okupljanjima ne smije zazivati ime Božje. Biblija se ne smije koristiti niti u jednoj javnoj školskoj djelatnosti. No, zato se prezervativi dijele besplatno. Djeci se time šalje vrlo jasna poruka, koja je očito promaknula jedino stručnjacima.

Uzgred budi rečeno, procjena je i samoga Planiranja obitelji kako na svakih stotinu parova koji se služe prezervativima godišnje bude četrnaest trudnoća. Uz gotovo 15% neuspješnosti u odnosu na trudnoću te daleko veći stupanj neuspješnosti kada je posrijedi AIDS, čiji je virus daleko manji i nema sigurnosnoga razdoblja, prezervativi su, kada je posrijedi AIDS, otprilike jednako sigurni koliko i revolver s dvadeset i četiri metka umjesto onoga sa šest, ako igrate ruski rulet. Pa ipak se prezervative poistovjećuje s takozvanim „sigurnim spolnim odnosom“. Toliko, dakle, neki prosvjetni djelatnici cijene život vašega djeteta.

John Stuart Mill je napisao da je „obrazovanje odveć važno a da bi ga se prepustilo državi“. Javno obrazovanje nestaje, a zamjenjuje ga ono državno. Istinski javna škola trebala bi se nalaziti u rukama javnosti, a to znači, ponajprije roditeljâ. No, naše javne škole danas sve više postaju ideološka sredstva obrazovne elite koja jednostavno ne poštuje roditelje, niti njihove vrijednosti. Ako dvojite u to, samo pokušajte okupiti roditelje da bi istražili i doveli u pitanje novi program spolnoga odgoja, a potom pričekajte reakciju medijâ i tijelâ nadležnih za obrazovanje.

Konačno: kome škole zapravo pripadaju?

Zanima nas Tvoje mišljenje!