Aktualno

FRA RUFIN ŠILIĆ: VJERA NAŠE DUŠE…

 

Da, pokojni fra Rufin Šilić je rođen negdje u njedrima Prenja… ostao je kao priča za roman…a gdje je PRENJ…nekoć i hrvatska postojbina…

 

 

 

Ono je Voltaire predbacio katolicima, da su se zaljubili u jednu toliko stoljeća staru naboranu staricu. Ne ljubimo mi svoju Crkvu zato što je starica od 2000 godina. Ali ne bismo je ljubili ni da joj je 16 godina. Ne ljubimo je zato što je staromodna, što još rabi latinski jezik, ali ne bismo je ljubili ni da francuski ili engleski govori. Ne ljubimo je radi njezina tamjana, ali ne bismo je ljubili ni da se služi ružinim ili šafranovim uljem. Mi volimo moderne tekovine, ali na Crkvi svojoj ne tražimo ni modu ni ljepotu. Mi vjeru svoje duše dajemo njoj, jer ona nama daje ono Dijete koje je radost neba, koje je bilo čar Betlehema.

Svaka majka s djetetom u naručju moderna je! A ono Dijete koje drži u svome krilu naša sveta majka Crkva, ono je onaj za kim su vjekovi uzdisali! Rafaelove madone su i bez trajne ondulacije, i bez šlank-linije, a odjevene u „predpotopnu modu“, a ipak su još uvijek moderne, jer je majka s djetetom u ruci i ljubavlju u očima uvijek moderna. Tko će promatrati na obući jedne žene remenje, kad u rukama drži i u očima nosi toliku ljepotu!? A tko će prosuđivati našu majku Crkvu po obući na nogama njezinim, kad ona u rukama drži i svijetu nudi ono Dijete koje je Božja ljubav? Tko će brojiti gramatičke pogreške u latinskom jeziku, kad ona uči onu mudrost koja je riječ Božje mudrosti i istine?

Krist je onaj „za kim su narodi čeznuli“, a Crkva je njegova forma današnjice. Zato je i čežnja narodâ. Krist je „želja bregova vječnih“ (usp. Post 49,26), a Crkva je koprena koja ga skriva, pa je i ona „želja zemlje i svega na njoj“.

Chateaubriand: „Kraljevstva se ruše, a tvoje ostaje.“ Kriste, nitko ti ravan nije. Tvoja Crkva odjeću mijenja, ali živi životom vječne mladosti!

Kad su zarobljeni Židovi na babilonskim vodama sjedili i plakali za svojom domovinom, nisu ni nagovaranja, ni prijetnje njihovih porobljivača bile u stanju nagovoriti ih da bi zapjevali koju od pjesama što su ih nekoć pjevali na Sionu! Naprotiv, sveti pjesnik pjeva: „Nek se osuši desnica moja. Nek mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada“ (Ps 137, 5-6) , Sione!

Sveta Majko Crkvo! Neka usahnu desnice naše, neka se prilijepe jezici naši za nepca naša, ako zaboravimo ikada tebe! Jer: ti si nam uvijek majčica dobra, koja u rukama držiš i nama nudiš onoga koji je „želja bregova vječnih”.

Zanima nas Tvoje mišljenje!