Poruka tjedna

KARDINAL ROBERT SARAH: OSTAVIMO SE TAME – ODABERIMO SVJETLOST!

 

 

Homilija kardinala Saraha hodočasnicima u Chartres-u

 

Samo za Mi – portal: prijevod – Aleksandra Chwalowsky

Teološka lektura: dr. fra Tomislav Pervan ®

 

Donosimo prijevod (s engleskoga) homilije (propovjedi) što ju je u katedrali u Chartresu održao kardinal Robert Sarah (Pročelnik Zbora za bogoštovlje i disciplinu sakramenata) hodočasnicima pristiglima na nedjelju Duhova 21. svibnja 2018. na godišnje hodočašće Notre-Dame de Chrétienté (Gospi od kršćanstva).

 

Dopustite mi, prije svega, toplo zahvaliti preuzvišenome Philippeu Christory-ju, biskupu Chartresa, na bratskoj dobrodošlici u ovu prelijepu katedralu.
Dragi hodočasnici u Chartres,
Isus nam danas govori u Evanđelju: „Svjetlost je došla na svijet,” (Iv 3, 16-21), „ali ljudi su više ljubili tamu.”
A vi, dragi hodočasnici, jeste li prihvatili jedinu svjetlost koja ne obmanjuje: onu Božju? Hodali ste tri dana, molili, pjevali, podnosili sunce i kišu: jeste li primili svjetlost u svoja srca? Jeste li istinski napustili tamu? Jeste li odlučili slijediti Put, nasljedujući Isusa koji je Svjetlost svijeta? Dragi prijatelji, dopustite mi postaviti vam ovo radikalno pitanje, jer, ako Bog nije naša svjetlost, sve ostalo postaje beskorisno. Bez Boga, sve je tama!
Bog je došao k nama, postao je čovjekom. Objavio nam je jedinu istinu koja spašava, umro je kako bi nas otkupio od grijeha, a o Pedesetnici nam je dao Duha Svetoga, dao nam je svjetlo vjere … ali nama je draža tama!
Osvrnimo se oko sebe! Zapadno je društvo odabralo ustoličiti se bez Boga. Osvjedočite se kako je danas predano napadnim i prijetvornim svjetlima konzumentskoga društva: dobiti pod svaku cijenu, i neobuzdanu individualizmu.
Svijet bez Boga jest svijet tame, lažî, i sebičnosti!
Bez Božje svjetlosti, zapadno je društvo postalo nalik na lađicu što bez ikakva nadzora, poput pijanca, pluta u noći! Nema dovoljno ljubavi da bi ukrcalo djecu, da bi ih zaštitilo već od majčine utrobe, da bi ih zaštitilo od agresije pornografije.
Lišeno Božje svjetlosti, zapadnjačko društvo više ne zna poštivati svoje starije, pratiti svoje bolesne u smrt, stvoriti mjesta za najsiromašnije i najslabije.
Društvo je prepušteno mraku straha, žalosti, i izolacije. Nema što ponuditi doli praznine i ništavila. Dopušta širenje najsumanutijih ideologija.
Zapadnjačko društvo bez Boga može postati kolijevkom etičnoga i moralnoga terorizma, pogubnijega i razornijega od onoga islamističkoga. Sjetite se kako nam je Isus rekao: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu” (Mt 10,28).
Dragi prijatelji, oprostite mi ovaj opis. Ali moramo biti jasni i realni.
Ako vam ovako govorim, to je stoga što u svome svećeničkome, pastirskom srcu, osjećam sućut prema tolikim zastranjelim dušama, izgubljenima, žalosnima, zabrinutima i usamljenima! Tko će ih povesti ka svjetlosti? Tko će im pokazati put ka istini, jedini istinski put slobode – onaj Križa? Hoćemo li dopustiti da budu izručeni zabludi, beznadnu nihilizmu, ili agresivnu islamizmu?
Moramo propovijedati svijetu kako naša nada ima ime: Isus Krist, jedini Spasitelj svijeta i čovječanstva! Ne možemo više šutjeti!
Dragi francuski hodočasnici, pogledajte ovu katedralu! Vaši su je predci izgradili kako bi izražavali i priznavali svoju vjeru! Sve: njena arhitektura, njene skulpture, njeni vitraji  – propovijedaju  radost s činjenice što ih je Bog spasio i uzljubio.. Vaši predci nisu bili savršeni, nisu bili bez grijeha. Ali su željeli da svjetlo vjere prosvjetljuje njihovu tamu!
Danas se i vi, narode Francuske, probudite! Birajte svjetlo! Odrecite se tame!
Kako se to može učiniti? Evanđelje nam veli: „Onaj tko čini istinu, dolazi k svjetlosti.” Neka nam svjetlo Duha Svetoga prosvijetli živote konkretno, jednostavno, uključujući i najprisnije dijelove našega najdubljega bića. Postupati u skladu s istinom znači prije svega staviti Boga u žarište svoga života, kao što je križ središte ove katedrale.
Braćo, odlučite obraćati se Njemu svakoga dana! U ovome trenutku preuzmite obvezu da ćete odvojiti nekoliko minuta tišine, kako biste se okrenuli Bogu, kako biste mu kazali: „Gospodine, gospodari u meni! Predajem ti sav svoj život!”
Dragi hodočasnici, bez tišine nema svjetlosti. Tama se hrani neprestanom bukom ovoga svijeta, koja nam priječi obratiti se Bogu.
Uzmite primjer današnje svete liturgije. Upućuje nas na klanjanje, sinovski strah, i ljubav, u prisutnosti Božje veličine. Svoj vrhunac ima u Pretvorbi, gdje zajedno, okrenuti prema oltaru, pogleda upravljena ka hostiji, ka križu, blagujemo u tišini, sabranosti i klanjanju.
Dragi prijatelji, zavolimo ova bogoštovlja koja nas čine kadrima iskusiti tihu i onostranu Prisutnost Božju, i obraćaju nas ka nas Gospodinu.
Draga braćo svećenici, vama se želim posebno obratiti. Sveta je misna žrtva mjesto gdje ćete pronaći svjetlo za svoje poslanje. Svijet u kojemu živimo neprestano nas mami. Stalno smo u pokretu te pritom i ne pomišljamo zaustaviti se i odvojiti vrijeme kako bismo pošli nekamo u osamu i malko otpočinuli, u samoći i tišini, u Gospodinovu društvu. Postoji pogibao da se prometnemo u „socijalne radnike”. Tada svijetu ne bismo donosili Svjetlo Božje, već svoju vlastitu svjetlost, a to nije ono što ljudi od nas očekuju. Svijet od svećenika očekuje Boga i Svjetlo njegove Riječi, propovijedano bez višeznačja kao i bez krivotvorina.

Znajmo na koji se način obratiti Bogu u liturgijskoj proslavi, punoj štovanja, tišine, i svetosti. Nemojmo ništa izmišljati u liturgiji. Primimo sve od Boga i od Crkve. Ne tražimo predstavu, niti uspjeh. Liturgija nas uči: biti svećenik ne znači iznad svega činiti mnogo stvari. Znači biti s Gospodinom, na Križu! Liturgija je mjesto na kojemu se čovjek susreće s Bogom licem u lice. Liturgija je najuzvišeniji trenutak, kad nas Bog uči suobličiti se “slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom ” (Rim 8,29). Liturgija nije i ne bi trebala biti prigoda za žalost, borbu ili napor. U redovnu, baš kao i u izvanrednu obliku Rimskoga obreda, bit je u okretanju ka Križu, prema Kristu, našemu Istoku, našem Svemu, i našemu jedinome Obzoru! Bio posrijedi redoviti ili izvanredni oblik, uvijek slavimo, upravo kao danas, u skladu s naukom Drugoga Vatikanskoga sabora: s uzvišenom jednostavnošću, bez beskoristnih dodataka, bez izvještačene i teatralne „kozmetike“, već s osjećajem za Sveto, ištući prije svega Slavu Božju te s istinskim duhom sinovstva Crkve danas i zauvijek!
Draga braćo svećenici, uvijek se držite ove sigurnosti: ono što svećenički celibat propovijeda svijetu jest biti s Kristom na Križu! Plan, što ga neki zagovaraju, da se celibat odijeli od svećeništva podjeljujući sakrament ređenja oženjenim muškarcima (“viri probati”) zbog – vele –  „pastoralnih razloga ili potreba ”, postigao bi ozbiljne posljedice, te – štoviše – označio konačni raskid s Apostolskom predajom. Mi bismo željeli stvoriti svećeništvo u skladu s našom ljudskom dimenzijom, ali, bez nastavljanja i proširenja svećeništva Kristova, koji je bio poslušan, siromašan, i čist. Zaista, svećenik nije samo „alter Christus”, već je on istinski „ipse Christus”, sâm Krist! Upravo će zbog toga, nasljedujući Krista i Crkvu, svećenik uvijek biti znak osporavan! ~ Vama, dragi kršćani, laici uključeni u život Grada, želim snažno poručiti: „ne bojte se! Ne bojte se donositi svjetlo Kristovo u ovaj svijet!
Prvo vam svjedočanstvo treba biti vlastiti primjer: činite sve u skladu s Istinom! Neka vam Krist bude Svjetlo u vašoj obitelji, vašemu zvanju, u vašim društvenim, gospodarskim, i političkim odnosima! Nemojte se bojati svjedočiti kako vaša radost dolazi od Krista!
Molim vas, ne skrivajte izvor svoje nade! Naprotiv, propovjedajte ga! Svjedočite ga! Evangelizirajte! Crkva vas treba! Podsjećajte sve da „samo raspeti Krist otkriva istinsko značenje slobode!“ (Veritatis Splendor 85). S Kristom, oslobađajte ono što je danas okovano lažnim ljudskim pravima, koja su sva redom usmjerenna ka čovjekovu samouništenju.
Vama, dragi roditelji, želim poslati posebnu poruku. Biti otac i majka u današnjemu svijetu pustolovina je prepuna trpljenja, prepreka, i briga. Crkva vam veli: „Hvala”! Da, hvala za vaše velikodušno sebedarje! Imajte odvažnosti odgajati djecu u svjetlu Kristovu. Ponekad ćete se morati boriti protiv prevladavajućega vjetra te otrpjeti podsmjeh i prijezir svijeta. No, nismo ovdje kako bismo udovoljili svijetu! „Propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost” (1 Kor 1, 23-24). Ne bojte se! Ne odustajte! Crkva vam, glasom Papa – napose nakon enciklike Humanae Vitae – povjerava proročko poslanje: svjedočiti pred svima svoje radosno pouzdanje u Boga, koji nas je učinio mudrim čuvarima naravnoga reda. Naviještate ono što nam je Isus objavio samim svojim životom: „Sloboda se postiže ljubavlju, a to znači, sebedarjem.” (Veritatis Splendor 87).
Dragi očevi i majke, Crkva vas ljubi! Ljubite Crkvu! Ona je vaša Majka. Ne pridružujte se onima koji je ismijavaju, jer vide samo bore na licu ostarjelu kroz stoljeća trpljenja i tegoba. Ona je i danas lijepa te ižaruje svetost.

Naposljetku se želim obratiti vama, mladi, koji ste danas ovdje u velikome broju!
Molim vas, međutim, da prvo poslušate jednu „stariju osobu”, čiji autoritet nadilazi moj. To je sveti Ivan Evanđelist. Osim primjera svoga života, sveti je Ivan ujedno ostavio i pisanu poruku mladima. U svojoj Prvoj poslanici, čitamo ove dirljive riječi starije osobe upućene mladima u crkvama koje je utemeljio. Slušajte glas pun snage, mudrosti, i topline: „Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga. Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu”(1 Iv 2, 13-15).
Svijet koji ne smijemo ljubiti, kao što je o. Raniero Cantalamessa kazao u svojoj propovijedi na Veliki Petak 2018., s kojim se ne smijemo suobličavati, nije – kao što nam je svima dobro poznato – svijet kakva je Bog stvorio i ljubi, niti su to ljudi u svijetu, kojima, naprotiv, moramo uvijek ići, osobito siromašnima i najsiromašnijima od siromašnih, ljubiti ih i ponizno im služiti … Ne! Svijet koji ne smijemo ljubiti jest jedan drugi svijet; onaj kakvim je postao pod vlašću Sotone i grijeha. Svijet ideologija koje niječu ljudsku narav i razaraju obitelj … strukture UN-a, koje nameću novu globalnu etiku, igraju odlučujuću ulogu te su danas postale silom bez premca, šireći se putem zračnih valova s pomoću neograničenih mogućnosti  tehnologije. U mnogim je zapadnim zemljama danas zločin odbiti podvrgnuti se tim strašnim, grozomornim ideologijama. To je ono što nazivamo prilagodba duhu vremenâ, konformizmom. Veliki je britanski vjernik i pjesnik prethodnoga stoljeća, Thomas Stearns Eliot, napisao nekoliko stihova koji zbore  daleko više od čitavih knjiga: „U svijetu bjegunaca, za osobu koja se kreće u suprotnom smjeru, činit će kao da bježi”.
Dragi mladi kršćani, ako je „starješini,” poput svetoga Ivana, dopušteno izravno vam se obratiti, i ja vas potičem, i govorim vam: pobijedili ste Zloga! Borite se protiv svakoga protuprirodna zakona koji bi vam pokušali nametnuti; borite se protiv svakoga zakona koji je protivan životu i obitelji. Budite od onih koji idu u suprotnome smjeru! Usudite se ići protiv struje! Za nas kršćane, suprotni smjer nije mjesto, već Osoba, Isus Krist, naš Prijatelj i naš Otkupitelj. Ta je zadaća na poseban način povjerena vama: spasiti ljudsku ljubav od tragične stranputice u koju je zapala: ljubav, koja više nije sebedarje, već samo posjedovanje drugoga – posjedovanje koje je nerijetko upravo nasilno tiransko. Na Križu se Bog objavio kao “agape”, a to znači ljubav koja se daje do smrti. Istinski ljubiti znači umrijeti za drugoga. Poput mladoga policajca, potpukovnika Arnauda Beltramea[1]!
Dragi mladi, nerijetko, nema dvojbe, trpite u duši poradi borbe između svjetla i tame. Ponekad bivate zavedeni lagodnim zadovoljstvima ovoga svijeta. Cijelim vam svojim svećeničkim srcem kažem: ne oklijevajte! Isus će vam dati sve! Nasljedujući ga, kako biste postali sveci, ništa nećete izgubiti! Zadobit ćete jedinu radost koja nikada ne razočarava!
Dragi mladi, ako vas Krist danas poziva da ga nasljedujete kao svećenici, redovnici ili redovnice, ne oklijevajte! Recite mu: “fiat”; oduševljeno i bezuvjetno da“!
Bog želi da ste mu potrebni, koje li milosti! Kakve li radosti! Zapad su evangelizirali svetci i mučenici. Vi, mladi današnjice, bit ćete sveci i mučenici što ih narodi očekuju u Novoj evangelizaciji! Vaše domovine žeđaju za Kristom! Nemojte ih razočarati! Crkva se pouzdaje u vas!
Moja je molitva da mnogi od vas danas, za vrijeme ove svete Mise, odgovore na Božji poziv da ga nasljeduju, da ostave sve poradi njega i njegove svjetlosti. Dragi mladi, ne bojte se! Bog je jedini prijatelj koji vas nikada neće razočarati! Kada Bog zove, on je radikalan. To znači da zadire sve do korijena. Dragi prijatelji, nismo pozvani biti osrednjim kršćanima! Ne, Bog nas poziva na potpuno darivanje, na mučeništvo tijela i srca!
Dragi francuski narode! Samostani su stvorili uljudbu vaše zemlje! Ljudi koji su prihvatili nasljedovati Isusa do kraja, radikalno, izgradili su kršćansku Europu. A budući da su tražili samo Boga, izgradili su predivnu i miroljubivu uljudbu, poput ove katedrale.
Francuski narode, narodi Zapada, radost i mir naći ćete jedino tražeći samo Boga! Vratite se Izvoru! Vratite se samostanima! Da, svi vi, osmjelite se provesti nekoliko dana u samostanu! U ovome svijetu buke, ogavnosti i tuge, samostani su oaze ljepote i radosti. Iskusit ćete kako je moguće Boga konkretno staviti u središte čitavoga života. Iskusit ćete jedinu radost koja ne prolazi.
Dragi hodočasnici, ostavimo se tame. odaberimo svjetlost! Zamolimo Blaženu Djevicu Mariju da znademo kako izreći „fiat”, a to znači: „da!“; da potpuno, poput nje, znademo prihvatiti svjetlo Duha Svetoga. Danas, kada, ljubaznošću i brižljivošću Svetoga Oca Pape Franje, slavimo Mariju, Majku Crkve, zamolimo tu Presvetu Majku da nam srca učini poput svojega, srca koje Bogu ništa ne odbija, srca koja gore ljubavlju za slavu Božju, srca gorljivo željna ljudima naviještati Radosnu Vijest, srca velikodušna, srca jednako izobilna poput ona Marijina, srca prepuna poput onoga Crkve, i bogata poput Srca Isusova ! Tako neka bude! (http://www.newliturgicalmovement.org/)

(Portal zadržava prava na hrvatski prijevod teksta , pa je bilo kakvo prenošenje ili citiranje zabranjeno bez prethodnog odobrenja.)

[1]  Policijski potpukovnik koji je podlegao ranama nakon što se, u nedavnome terorističkome napadu u mjestu Trebes blizu Carcassonnea na jugozapadu Francuske, predao otmičaru u zamjenu za taoca.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!