NAŠ IZBOR

PETER KREEFT: POKVARENU ZUBU STOMATOLOG NIJE DRAG!

Naš sugovornik Peter Kreeft, ugledni je američki mislilac, profesor je filozofije na Boston Collegeu. Autor je brojnih članaka i stalni je suradnik nekoliko kršćanskih časopisa. Napisao je preko 40 iznimno utjecajnih knjiga s područja filozofije i religije, uključujući i Tri filozofije života (Three Philosophies of Life), Molitva (Prayer) Temelji vjere (Fundamentals of the Faith) Smisao patnje (Making Sense out of Suffering). „Verbum“ je na hrvatskom objavio njegove knjige „Smisao života“ i „Kršćanstvo i druge religije“.

 

 

 

Poštovani gospodine Kreeft! Zahvaljujemo Vam za sve dobre knjige i tekstove kojima nas obogaćujete. Sretni smo što možemo s Vama razgovarati. Recite nam kako je danas biti vjernik i konstruktivan intelektulac u Americi? Kakve vas muke muče i koja vas nada drži?

– Moji su osjećaji posve nebitni za svijet oko mene, jer malo je onih koji će ih iskreno shvatiti i poštivati. Dakle, oni su važni za mene, a manje za druge. Svi smo danas skloni precjenjivati osjećaje – i sveci se slažu oko toga!
Nastojim da moje brige i nadanja budu iste su kao i one Kristove, kakvoga nam objavljuje Njegova Crkva. Trajna su nadanja i strahovi redovito značajniji od onih trenutačnih i prolaznih, a u Kristu i njegovu nauku jest trajnost. Istodobno, najvažnija i najsnažnija sredstva pobjeđivanja strahova i ostvarivanja nadanja, redovito su ona trajna i sveopća – nisu podložna trenutnim mijenama! Bog nam se objavljuje u skladu s našim potrebama konkretnoga trenutka i vremena te nam je u tom smislu podario nepromjenljive i svekolike istine: upravo one tvore ono što nam je najpotrebnije znati, a što smo skloni najčešće zaboravljati. Primjerice, kako je On Bog, a ne mi. I kako se sav smisao života sastoji u sljedećem: ljubiti Njega i ostalu Njegovu djecu, našu braću, bez obzira na sve.

 Svijet je prepun teških i crnih misli. Vi pak u svojim tekstovima zagovarate nadu i radost. Ističete najveće kršćanske vrline. Gdje je naša nada i uspjeh na ovom svijetu?

– Naša se ovozemaljska ufanja i radosti redovito nalaze na Nebu – ondje je njihov izvor i uvir. Sva nadanja i radosti koja dolaze isključivo od ovoga svijeta neizbježno su osuđena na propast; sva nadanja i radosti čiji je izvor i uvir u Kristu, posjeduju zajamčen uspjeh. „Brodovlje“ čije je sidrište na nebu, a ne u moru, bit će uzdignuto na nebo.

 

NOVO I STARO BLAGO

Koje vrednote iz Evanđelja danas posebno valja naglasiti? Kako sačuvati mir u svakodnevnici i ne dati s izmanipulirati idejnim otrovom?

– Crkva oduvijek svijetu daje ono što mu je potrebno, a ne ono što bi on želio. Vjere su redovito reakcija na krivovjerja. Danas su u svijetu ugroženi čovjek i ljudsko dostojanstvo, osobito dostojanstvo obitelji, kao i jedan od njenih osnovnih temelja, ćudoređe, poglavito ono s područja spolnosti. Moralni relativizam i seksualna revolucija prometnuli su Europu iz kršćanskoga u post-kršćanski kontinent. Crkva je poput domaćina iz Evanđelja, koji iz svoje riznice iznosi staro i novo. Staro su blago drevne lekcije o tome kako je ćudoređe stvarno, objektivno, sveopće; kako čovjeka čini čovjekom te predstavlja jedini put ka sreći. Novo je blago Teologija tijela Ivana Pavla II. To trebamo neprestano poučavati – na stare, kao i na nove načine – sve dok svijet to ne nauči, pa makar se u međuvremenu i pretvorio u „Vrli novi svijet“.

Progovorite nam i nekoliko rečenica o ljubavi, jer o tome krasno pišete? Koliko nam je danas potrebno kršćansko milosrđe, opraštanje i ljubav?

– Svijet je uvijek pun mržnje te mu je ljubav uvijek potrebna, jer je Bog – mogli bismo reći – sazdan od ljubavi. No, današnji je svijet jednako tako pun lažnih ljubavi te općenito vlada pomutnja oko poimanja ljubavi.  Stoga trebamo kako ljubiti, tako i pojasniti što ljubav jest.  Mi kršćani najbolje poznajemo ljubav zahvaljujući božanskome daru Kristovom, vrhovnom utjelovljenju božanske ljubavi. Tu ljubav trebamo pokazati i prenijeti i ljudima drugih vjera, npr. muslimanima. Neće ih uvjeriti naše riječi, dok ne vide naša djela. No, ironija leži u tome što na neki način muslimani znaju što je ljubav bolje od slabih kršćana, ili pak bivših kršćana Europe, jer se oni predaju sebedarju kroz obitelji, dok kršćani prakticiraju filozofiju “autonomije” i individualizma, radi čega Europu pokorava islam. Pravo im budi! Oni su na puno načina poslušni Božjim zakonima daleko bolje od nas.

 

ODGOVORNOST INTELEKTUALACA

Napisali ste knjigu o odnosu kršćana i muslimana. Mi živimo zajedno s muslimanima i s njima vodimo dijalog. Kakva nam je budućnost i što su zajednički interesi? Može li autentična vjera pomoći i jednima i drugima?

– Naši su zajednički interesi jasni – štujemo istoga Boga. I naše su razlike bjelodane – riječju, to je Krist. Naš je sljedeći zajednički interes čovječnost. Načela što ih je Sveti Augustin postavio u Državi Božjoj i danas vrijede. Kršćani surađuju s nekršćanima na općeljudskom dobru, iako se u tome rukovode dubljom, vjerskom stvarnošću. Ako je to opravdavalo zajedničke političke interese s poganima, utoliko više opravdava zajedničke političke interese s muslimanima. Što su iskreniji i dublji naša vjera i predanje (ovo potonje je zapravo značenje riječi „islam“) Bogu, utoliko ćemo uspješnije surađivati, jer je Bog samo jedan, a njegova nam palica određuje savršen ritam. Što više budemo gledali u Nj i ravnali se prema Njegovoj palici, to će različita glazbala većma skladno, a ne neskladno, svirati, i tako stvarati predivnu glazbu. Sveci pjevaju u suglasju, čak i na različite melodije, samo ako se iznad svega ravnaju prema Dirigentu.

Odgovaraju li kršćanski intelektalci hrabro izazovima svijeta? Zapažate li pojave koje valja postaviti kao primjere? Kako se drže katolici u Americi?

– Intelektualci su obično kukavice, a ne ratnici, niti pak mučenici. Većina nas posjeduje slabosti na jednom, a jakosti na drugom području. Većina se intelektualaca bogatih naroda klanja ugodi i društvenoj prihvaćenosti. “Ne uzdajte se u knezove,” veli Biblija te smatram kako se to odnosi ne samo na nositelje političke moći, već i na „knezove“ uma. Na Nebu ćemo vidjeti koliko su – na nevidljive, ali stvarne načine – bili moćniji „obični“ ponizni sveci, negoli slavni ljudi bilo kojega doba.

 

BUDITE UZORI

Koliko znate o Hrvatskoj? Kakva bi, po vama, trebala biti uloga malih naroda u svijetu?

O Hrvatskoj najviše znadem od Michaela O’Briena. Pročitao sam njegov roman „Otok svijeta“ i istaknuo: ‘ Dobro pazite kada ćete započeti čitati ovu priču, jer ćete, dok je ne dovršite, u njoj živjeti, čak i nakon što zaklopite korice. Promijenit će vas; učiniti boljom i mudrijom osobom – a ima li veće zadaće što bismo je mogli očekivati od jedne knjige? Koliko je knjiga, od tisuća što ste ih pročitali posjedovalo tu snagu? Možda svega nekoliko, i to – ako ste imali sreće. Evo još jedne!’ Također sam o Hrvatskoj saznao puno i od svoga zeta, koji je hrvatskog podrijetla. Znadem kako ste zadobili duboke rane kroz desetljeća mučeništva i progona, zahvaljujući čemu je vaša vjera jaka. Vaša uloga nije biti oni koji će slamati moć, niti pak biti politički arbitri, već uzori. Bog ponekad malim ljudima, djeci, pa i malim narodima, povjerava velike zadaće. To se, dakle, ne odnosi samo na pojedince, već ponekad i na čitave narode. Naša je uloga uglavnom biti pripravni, čekati na Njegovu volju, a onda je izvršiti, ili pak otrpjeti – već prema slučaju. Drugim riječima, nastaviti činiti ono što vi činite: ustrajati u vjeri, ufanju i ljubavi, bez obzira na sve.

Kako danas ohrabriti mlade intelektualce da odgovore na Božji poziv? Kakvu biste poruku uputili onima koji su „stvoreni i sposobni za velika djela“, ali još uvijek kalkuliraju s materijalističkim interesima svijeta. Isplati li se, unatoč svim nevoljama, u konačnici biti plemenit i svjedočiti slavu Božju?

– Nitko nije sposoban za velika djela, ukoliko mu je srce ogrezlo u materijalizmu. Suvremena su sveučilišta danas najmoćnija mjesta na svijetu (valja pročitati sjajnu knjižicu Charlesa Malika Krist i Sveučilište), tako da je velika potreba za kršćanskim intelektualcima. Valja nam poći na one dijelove bojnoga polja na kojima gubimo bitku. Uvijek se isplati biti častan, makar i na čisto ljudskoj razini, dok vječna plaća očekuje onoga koji ljubi Boga te služi Njemu, Njegovoj slavi i Njegovu kraljevstvu. Kada ne bi bilo tako, Boga ne bismo mogli nazivati pravednim, a pogotovo ne ljubiteljem čovjeka.
Ovaj intervju objavljujemo uoči Uskrsa. Što ovih dana molite od Krista Uskrsloga i što svima nama poručujete?

– Uskrs ne slavi prošli događaj Kristova Uskrsnuća, već činjenicu kako je On Uskrsli i danas živ i djelatan. On je najvažnija osoba na svijetu, a ujedno i najdjelatnija. Naša je zadaća hoditi s Njime, i onda kada Ga ne vidimo ili ne prepoznajemo, kao što je to bio slučaj s učenicima na putu za Emaus te da nam srca gore dok nas poučava (kao što je to bio slučaj s njima: “Nije li gorjelo srce u nama (…) dok nam je otkrivao Pisma?”) Srca koja gore, kadra su zapaliti svijet.

Svim Hrvaticama i Hrvatima, čitateljima portala „MI“ srdačan pozdrav i svako dobro!

Zanima nas Tvoje mišljenje!