Vijesti

Ustrajte do kraja …to se vama ne mora dogoditi

Piše: Michael D. O'Brien

U Kanadi, koja je umjereno napredna i mirna zemlja, našli smo se na čelu naroda koji nameću radikalnu društvenu revoluciju. Posrijedi je revolucija koja odozgor nadolje ozakonjuje pobačaj, (i prisiljava porezne obveznike plaćati za sve pobačaje) i , što je još čudnije, za istospolne brakove. Država vrši propagandu/indoktrinaciju u gotovo svim školama, dok se i u Parlament uvodi sve više i više zakona koji otvaraju put eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu. Malo-pomalo, ruše se moralni temelji nekoć kršćanske uljudbe, ali tu, nažalost, nije još kraj. Kada vlada ozakoni ubijanje nerođene djece, čime se može spriječiti moguće ubijanje svakoga za koga država zaključi kako nije vrijedan života? Živim u financijskih zdravoj i ugodnoj, ali ubojitoj „kulturi smrti.“ Većinu bitaka s tom revolucijom izgubili smo još pred 30 godina. Tada nismo bili spremni. Nismo uvidjeli što se sprema, a kada je to došlo, nismo znali kako se oduprijeti te postati politički djelatni i djelotvorni. Nastupila je duhovna veleizdaja – kao lanad pred vukovima rasulo se zajedništvo, a pomoći ni otkud. Našem katoličkom narodu nisu prijetili tajna policija, pogibao utamničenja ili likvidacije. Ne, jednostavno smo spavali. To je trajalo desetljećima.

Puno puta sam spomenuo u svojim nagovorima kroz ovih proteklih desetak godina: Nemojte postati poput nas!

„Postanite ono što već jeste.” Kršćanin koji je istinski živ u Kristu jest „sol zemlje“ i „svjetlost svijeta“ i u to nikada ne smijemo dvojiti, niti se toga sramiti. Kao katolici, ne trebamo se brinuti za svoj javni image, jer bismo se tada odveć lako mogli prometnuti u stratege i osobe sklone kompromisima, koje govore tiho te ih nitko niti ne čuje. Upravo smo na taj način mi u Kanadi i naši biskupi, izgubili najveće bitke. Željeli smo biti „uljudni.“ Zabunom smo zamijenili „uljudnost“ za kršćansku ljubav. U dugoročnom se smislu, međutim, takva uljudnost razotkrila kao okrutnost. Nismo htjeli da ostatak zemlje misli kako smo mi katolici „netolerantni“, „dinosauri“, ili „protu-demokratski.“ Govorili smo tiho i kao Crkva nismo poduzeli ništa u ovoj zemlji. Jasno da je društvena revolucija dobivala bitku za bitkom, jer je većina našeg katoličkog puka ostala spavati i nisu se osjećali potaknuti djelovati. Crkva u Kanadi postupno oživljuje, uz nov naraštaj dinamičnih apostolskih svećenika i biskupa kao i aktivnijih laika: uistinu je prekrasno kako junačni mladi katolici čudesno niču u našoj sredini. No, oporavak će za nas biti spor i dug, jer smo već pretrpjeli neke teške gubitke.

To se vama ne mora dogoditi. Imate snažne, očinske, apostolske biskupe. Raspolažete s daleko više moralnih i duhovnih sredstava negoli mi. Ovaj se rat ne dobiva novcem, niti umješnom politikom, već vjerom, hrabrošću i istinom, pod uvjetom da te kreposti prati istinska molitva. Molim vas da ustrajete u odupiranju svakoj vladinoj inicijativi koja bi naškodila moralnim temeljima uljudbe. EU će zemljama članicama sve više nastojati nametati svoje društveno revolucionarne planove. Sada, kada je i Hrvatska dijelom EU, ona će pokušati nametnuti nove zakone koji su protivni savjesti, sjećanju i identitetu vašega naroda. Pokušat će to postići preko vaše državne vlasti, koja je počela postojati pred svega dvadesetak godina, kao posljedica neizrecivih žrtava i prolijevanja krvi. Morate biti spremni uvijek iznova ustati i usprotiviti se, jer će revolucija neprestano pokušavati uvesti korumpirane zakone, sve dok se oni koji pružaju otpor ne obeshrabre, umore i osipaju. Molim vas, ustrajte do kraja!

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!