Poruka tjedna

Što misli o braku čuveni Tertulijan?

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Tertulijan, veliki latinski pisac, tvorac crkvene latinštine, radikalni kršćanin drugoga i s početka trećega stoljeća. Njegovi su jezgroviti izričaji postali nešto poput jezičnih ikona. Tko od nas ne zna za njegov izričaj kako je krv mučenika sjeme novih kršćana?Možete nas progoniti koliko god hoćete. Što nas više progonite, danomice bivamo brojniji. Jer krv je mučenika sjeme novih kršćana”. Čuven je njegov izričaj da je ‘anima humana naturaliter Christiana’, da je ljudska duša po svojoj naravi kršćanska. Ili onaj: ‘vide, ut invicem se diligant’ – gle, kako se kršćani ljube! Za Očenaš, Gospodnju molitvu veli da je ‘totius evangelii breviarium’ – sažetak svega Evanđelja.

Ili pak u raspri s ondašnjim filozofima njegov uzvik: Što ima Atena s Jeruzalemom?, t.j. nespojiva je grčka filozofija s događajem na Golgoti, nemaju ništa zajedničkoga križ Isusa Krista i Radosna vijest s grčkim filozofima kojih je zaštitni znak Atenina sova. Ili pak uzvik: Isus Krist nije običaj nego istina!, smjerajući na poganske običaje i religiju, te kršćanstvo kao posve novi oblik bogoštovlja u Duhu i istini. Prvi od crkvenih pisaca spominje križanje, pravljenje znaka križa na čelu. “Na svim svojim putovanjima i pokretima, na svim svojim dolascima i izlascima, kad se obuvamo i izuvamo, u kupatilu i za stolom, kad palimo svijeće i kad liježemo, kad sjedimo i kad se bilo čime bavimo, pravimo na svojim čelima znak križa.”

Bio je oženjen, u zreloj muževnoj dobi postao kršćanin, žestoko branio kršćanstvo od poganskih napadaja. Napisao mnoštvo temeljnih spisa, udario temelje latinskome u Crkvi. Napisao je i spis Ad uxorem, Spis svojoj ženi, jedno od najdivnijih svjedočanstava o dostojanstvu i vrijednosti kršćanskoga braka iz prvih stoljeća Crkve.

Spis upućen vlastitoj supruzi završava riječima:

«Kojim bih riječima mogao dovoljno uzveličati sreću braka sklopljena u Crkvi, utvrđena svetom misnom žrtvom, zapečaćena blagoslovom što ga naviještaju anđeli a nebeski Otac potvrđuje?!

Kako je prekrasan onaj vjernički bračni jaram koji ima istu nadu, isti način života, isto bogoslužje!

Oboje su brat i sestra u istoj službi – ni u čemu različni u duhu i tijelu. Oni su zbilja dvoje u jednome tijelu.

Gdje je tijelo jedno, tu je i duh jedan.

Mole oni zajedno, zajedno se prostiru pred Gospodinom, zajedno obavljaju svoje postove. Jedno drugo poučavaju, jedno drugo potiču, jedno drugo podržavaju.

Zajedno oni idu u crkvu. Zajedno će se naći kod stola Gospodnjega. Zajedno su u nevoljama i progonima, ujedinjeni i u dobrim danima.

Jedno pred drugim nemaju nikakvih tajna. Ne sklanjaju se jedno od drugoga, ne bježe jedno od drugoga, ne okreću glavu jedno od drugoga. Jedno drugomu nisu na teret.

Rado oni pohađaju bolesnike te pritječu u pomoć potrebitima.

Bez oklijevanja daruju milostinju. Bez primisli prinose žrtve. Ničim se ne daju smesti u obavljanju dnevnih vjerskih zadaća i vježba.

Ne čine znak križa potajice, ne započinju hvalospjeve kukavički. Blagoslovne molitve ne izgovaraju tiho, sebi u njedra.

Naizmjence mole psalme i pjevaju himne. Međusobno se potiču i natječu tko najbolje pjeva svomu Bogu hvalospjeve.

Sve to vidi i čuje Krist i to ga silno raduje. Takvim bračnim parovima odašilje on svoj mir. Gdje je njih dvoje, tu je i on, a gdje je on, tu nema Zloga.

To su stvari u kojima se izražava apostol, u svoj kratkoći, da ih lako shvatimo. Te stvari, kako i treba, potiču vašu dušu. Tim se stvarima odvraćate od zla primjera nekih. Stupati u brak na drugi način, vjernicima nije dopušteno, ne priliči.» (Tertulijan, Ad uxorem II 8,6-9.)

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!