NAŠI RAZGOVORI

Knjiga Michaela O´Briena

U Hrvatskoj ime Michaela O`Briena poznato je  po njegovim do sada objavljenim knjigama, osobito «Posljednja vremena» i «Pomrčina Sunca”. Te su knjige  doživjele razmjerno veliku čitanost i Michael je postao poznati pisac kod nas. Zbog toga je svaka najava njegovog novog  djela morala pobuditi pažnju. Ali knjiga «Otok svijeta» budi i dodatno zanimanje. U njoj  poznati nam autor piše o Hrvatskoj. Sada je iščitavanje sasvim nešto drugo.

Prateći radnju knjige zanima nas kako će pisac otkriti Hrvatsku. Vidimo ga kako se stavio u ulogu glavnog lika ove knjige. Autor je u početku dijete ( Josip) koji uči o Hrvatskoj znatiželjom i neposrednošću djeteta. On nije kao toliki agenti koji uče o Hrvatskoj da bi je sutra mogli ubijat. Pisac je poput djeteta koje želi čuti i razumjeti njenu dušu, plahu i živahnu kao lastavica. Autor je kao dijete koje želi odrasti za Hrvatsku, da bi joj bio prijatelj. Čuđenjem djeteta upoznaje njenu povijest, njene gradove i more. Otkriva njenu ljepotu i surovost.

U Rajskim Poljima vidjet će naprasno uništen sklad života utemeljen na naravnom božjem zakonu, na deset Božjih zapovijedi. Vidjet će uništen božji svijet od svijeta bezboštva, poganstva i Zla.

U tom upoznavanju spustiti će se  u dno kamenoloma Golog otoka ( gdje bi  konačno morala sići i hrvatska inteligencija ali i europska i svjetska). Autor će tu postavit pitanje u što se to svijet survao u kamenolomima Gologa otoka? Upitat će se tko je um odgovoran za Goli otok? Tko je um odgovoran za sve zločine počinjene nad Hrvatskom? I shvatit će « Vjeruj mi, oni što oblikuju ( bolje rečeno, preoblikuju) svijet, jako su dobro poznati nama koji smo pro/e/živjeli političke eksperimente. Pozivajući se na svoja prava, usuđujem se podsjetiti te kako se iza njihovih konstrukata, pa čak i njihova navodna čovjekoljublja, redovito krije ubojica.» A stihovi Josipa Laste upozoravaju : «…ako ne budemo snivali, sve će otići u zaborav i nemar…te će čudesno umijeće postojanja postati zatvorska samica».

Michael O´Brien  hrvatsku povijest stavlja u kontekst svojih posljednjih vremena. Pod tim vidom hrvatska sudbina poprima novu snagu, novi smisao i važnost, kojih mi sami ponekad i nismo svjesni. Sve ono što se događalo i događa autor promatra pod vidom stradanja i ubijanja Crkve i kršćanstva u novovjekovnom vremenu ( koje je slično vremenu mučeništva prvih stoljeća Crkve ). On ne odstupa u uvjerenju da su ovo mučenička vremena, sakrivena pod plaštem glamura i medijske manipulacije. Ljudi koje opisuje su mučenici vjere i Crkve.

Dobitak je to za Hrvatsku da se jedan vrstan pisac zainteresira za našu sudbinu i pomaže nam vidjeti sebe u svjetlu njegovih duhovnih spoznaja. Dok se mi pitamo « Zašto nas Gospodine pripravljaš u svim ovim zahtjevnostima hrvatske povijesti i sudbine? «, autor nam otkriva da nas je Bog « pripravio na ustrajnost u ovim vremenima koja svakim danom sve više i više nalikuju na posljednja vremena».

U Michaelovim očima  Hrvatska je otok svijeta sa svojom vertikalom odnosa prema Bogu i u odanosti prema istini i vlastitoj povijesti. Izvor njene patnje je u obrani te vertikale. Ako ona nestane sa svojom vertikalom i svijet će propasti, sunovratit će se u suvremeni kamenolom robovlasništva novoga doba. U kamenolomima Golog otoka Sotona je preko svojih komunističkih izvršitelja u ljudima  htio brisati istinu i sjećanja, u prvom redu sjećanje na Boga. Nije li Goli otok simbol  suvremenog svijeta koji (postupno i neprimjetno) odlazi u novo ropstvo, koji se iznova ruši u kamenolome ropstva, neprimjetno i nevidljivo, baš kao što je godinama postojao stvarni goli otok izgledajući bezopasno i nezamjetljivo u ljepoti hrvatskog Jadrana?

Ipak, svijet je spašen dok postoje ljudi koji žive istinu i sjećanja svoje sudbine ( sudbine svoga naroda i svoje povijesti). Dok ih ne žele prodati. Dok ne žele dozvoliti da  se njihova istina i sjećanja pokopa pod asfaltom ( medija, javne svijesti i savjesti, politike…  ) novopoganske civilizacije u nastanku. To su kućepazitelji. Čuvari istine i sjećanja. To je njihovo poslanje u ovome svijetu. Istinom i sjećanjem oni paze svijet, čuvaju Kuću.  Danas su mnogi ljudi bez Domovine, unutarnje izbjeglice, jer su odustali od istine i sjećanja. Povratak u svoju Domovinu jest povratak u svoju istinu i svoja sjećanja. Življenje iz njih. Vjerovanje u njih. Izgleda da uništavajući čovjeka i Božji svijet i red, sotona prvo želi uništiti istinu i sjećanja, ubiti uspomene. Svakako je najdublje i najvažnije čovjekovo sjećenje na Boga. Dok god imamo to sjećanje čovjek ima svoje dostojanstvo, ima nadu.

Ova je knjiga opis  životnog puta Josipa Laste. Ona je  sinteza cijelog jednog stoljeća koje povezuje jedan jedini ljudski život, sjećanjem i istinom. U knjizi je njegovo vrijeme doteklo do našeg vremena i nastavlja se dalje. Svi postajemo dio ove knjige. Promatrajući Lastin život vidimo kako Bog  ono sretno u životu daje kako bismo mogli izdržati križ koji nas čeka. Radost Lastina djetinjstva priprava je za strahotu pokolja kojima će svjedočiti vlastitim očima u rodnom selu. Sretna ljubav i mlada obitelj biti će uporište da Lasta može izdržati golootočku kalvariju,  kao što su trčanje po Marjanu i plivanje u bazenu priprava za njegov bijeg i oslobođenje da bude svjedok istine i sjećanja. Doslovce se može vidjeti kako sam Bog pripravlja Lastu za ono što ga čeka. U životnom putu Josipa Laste vidimo možda i ključnu poruku ove knjige – u Kristu se i najveća katastrofa može pretvoriti u blagoslov!

Glavni lik na koncu je mistik i mudrac i prorok. Kao zreo čovjek iznova se vraća u djetinjstvo i svoju Domovinu. Josip Lasta svojom molitvom i žrtvom i opraštanjem otkupljuje i spašava  stoljeće iza nas, puno krvi.  Zatvorio je krug života.

Osobito je zanimljivo  kako autor  likove spaja u emocionalne virove iz kojih nastaju novi, nepredviđeni tokovi i neslućene i nepredvidljive bujice. Za njega nijedan susret nije slučajan ni beznačajan, nijedna riječ, nijedan prizor, slovo, osjećaj, slika , događaj… Sve ima znakovitost, višu vrijednost kojih često  ne uspijevamo biti svjesni. Sve ima svoj veći smisao u kojemu je sve povezano. Michael je majstor toga povezivanja i rastavljanja. On to tako vrhunski  radi. U ovoj priči o ljubavi i gubitku voljene osobe, autor će nam uskratiti očekivani susret Josipa s voljenom  Arijanom ali zato će nam dati njegov neočekivani susret s kćerkom i unukom u kojem će se biti sačuvano ono najsvetije iz njegova djetinjstava, rezbarija lastavice i mali kameni obluci s pješčane obale kada je prvi put u životu kao dijete vidio more. ( Bog uvijek uzima da bi nam dao više). Čovjek je bogat i velik koliko ovo shvaća. Svi likovi u ovoj knjizi poprimaju jednu mističnu, duhovnu pozadinu, dubinu, tajnovitost, shvatljiviju neshvatljivost. Ova nas knjiga poziva na obnovu svetosti susreta – svaki je čovjek slika Božja. « Budite sa svim ljudima jedna srca osluškujući vječno u njima» uči Josip u svojoj pjesmi « Što je čovjek?»

Koliko je ovo djelo jedna neobična i posebna zamisao, otkrivamo tek na kraju. Na kraju se ukazuje da je ovaj roman zapravo uvod, predgovor pjesmama Josipa Laste koje slijede. S njima on postaje jedinstvena i nerazdvojna cjelina. Ove pjesme postaju razumljive kad znamo autorov put. Čitajući ih u njima se iznova vrte prizori romana. Zbog toga pojavak ove knjige jest veliki dar za one koji će je slijediti do kraja, do njena uvira u more poezije. U ovoj knjizi imamo rijeku romana sa svim njenim brzacima, strujama, virovima, vodopadima ali i mirnim tokom i more poezije i nebeskog svoda koji se protežu u nedogled. Ova knjiga na kraju najviše govori, razotkriva se u pjesmama, kao što njome bivaju razotkrivene pjesme Josipa Laste, glavnog junaka knjige.

 

Ovim djelom  Michael O´Brien nas je uistinu sve obogatio. Ovo je jedna velika poema u prozi. Pisana ljubavlju prema Hrvatskoj, pisana da ne izgubimo ono što je kupljeno tolikim Trpljenjem.

Zanima nas Tvoje mišljenje!